Maskenbal na Grafičaru, 22.-23. veljače 2020.

Ove godine smo nastavili lijepu tradiciju održavanja maskenbala na planinarskom domu „Grafičar“.
Tridesetak članova okupilo se u subotu navečer u našem domu. Nakon ukusne večere, već po običaju,
krenuli smo se maskirati. Po smijehu i uzvicima čuđenja koji su odzvanjali s prvog kata, bilo je jasno
da se događa nešto izuzetno. Da, da, uskoro su počele silaziti princeze, otmjene gospođe u
skupocjenim haljinama iz arapskog svijeta, Pipi duga čarapa sa konjićem i bez njega, trostruki
samoubojica, Dalaj lama, ruska ratnica, gatara, zaštitarka od korona virusa, predstavnica djece
cvijeća, neizostavni klaun, Indijanka, a pronađen je i odgovorni za sječu. Šaroliko i veselo društvo.
Rasplesali smo se uz malo šepavu muziku ali ništa nije moglo pokvariti dobro raspoloženje. Tročlani
žiri, Đurđa, Anto i Irena, nije imao lagan zadatak u odabiru najboljih maski. Ali, dobro su to obavili.
Sve su maske nagrađene. Jestive nagrade smo odmah konzumirali, a planinarski rekviziti će dobro
doći na skorim izletima. Svi smo veselo nastavili ovo lijepo druženje. Zapisala: Vesna Flego

Slapovi zapadne Medvednice, 02. veljače 2020.

Divan proljetni dan, iako je veljača(02.02.2020), počinjemo seriju izleta Manje poznata Medvednica. Nakon dužeg izbivanja sa izleta (zbog ujeda krpelja) poveo sam sa Alidom  16  divnih planinara . Sunčani dan, oko 10-15 stupnjeva. Idealni uvjeti za hodanje. Nakon zagrijavanja na početku prije streljane u Gornjem Vrapču brzo smo se upoznali. Imali smo troje Kapelaša i jednu vodičicu iz Matice te sedam budućih polaznika naše škole. Poseban par bili su novi školarci iz Vrapča koji znaju nazive toponima i bilja na dijalektu kojim govore stari stanovnici Vrapča-Brankica i Robert Uskok. Prvi slap Ferendol imao je malo vode a dolina Dragulinec iznad njega sa par izvora i nadstrešnicom lijepo je mjesto za odmor. Malo strmiji uspon i nekoliko srušenih stabala polako smo zaobišli i došli na cestu uz potok Vrapčak. U njemu je također bilo vrlo malo vode ali su nas razveselile visibabe pa uskolisna veprina sa divnim crvenim bobicama. Najveći slap na Medvednici –Sopot jedva je pokazivao vodene kapi jer veći dio vode već par godina istječe ranije. Kraj staze br 4 od početka do naše osmice bio je najzahtjevniji. Na stazi br 8 je kao na autoputu, puno planinara ali i biciklista jer je jako lijepo položena. Mali „kanjon“ sa blatom većina je zaobišla a par nas se dobro okupalo u blatu. Izvor Jambrišak ili Družinec kako kažu domaći ljudi služio nam je za malo pranja cipela. Do Doma na Glavici susretali smo rijeke izletnika. Ljudi na domu su izvrsno organizirani i sve su vrlo brzo poslužili. Imaju dobar izbor hrane. Kroz jarak smo se spustili na bus u 14,20 sati kraj jedne divne drvene kuće.

Slijedeći izlet vodi Boris od Bistre na Grafičar-poučnom stazom-svi ste dobrodošli.

Zabilježio : Damir Gross

Kameni svati, 26. siječnja 2020.

Zimska nedjelja, čak pristojno vrijeme bez kiše, datum 26. I. 2020., a planinari Grafičara idu na izlet. Cilj je jedan od vrhova zapadne Medvednice – Kameni svati (lektira A. Šenoe). Izlet je dogovoren s PD Susedgrad koji su vlasnici planinarske kuće ispod spomenutog vrha.

Naša je voditeljica bila atraktivno razbarušena (izvana i iznutra) Tanja Čulig. Susedgrad je predstavljao njihov predsjednik Nikica, a vodič je bio Zdenko zvan Mišel. Broj planinara koji se odazvao izletu bio je podjednak: dvadesetak Grafičaraca, a toliko i Susedgrađana. Hodanje, više gor manje dol, unatoč ponešto blata nije bilo suviše zahtjevno i nakon dva i pol sata bili smo ispred atraktivna planinarske kuće. (Vidi sliku ak je upala.) Domaćini, Snježana i Ivan, srdačno su nas dočekali i odmah počeli nuditi narescima, čajem, kavom, pivom, vinom... i kao ništa te to ne košta. Dobrovoljno gurneš nekakvu novčanicu (nisam čuo kovanicu) u zgodnu bačvicu i pomogao si smanjiti počinjenu štetu. Nismo ni mi došli praznih ruku, pa smo mesne sirovine predali našim roštiljarskim majstorima po imenima Anto i Grašo. Ne bih više o jelu i piću, ali ubrzo je stvorena više nego dobra atmosferu uz dvije susedgradske gitare, mnogobrojne raspjevane glasove, a bome neki su i zaplesali. Povratak u Zagreb otpočeo je u 15 sati u dvije skupine: manja u Jablanovec, veća u Podsused.

Opći dojam: više nego dobro organiziran izlet s mnogo duše i bez gubitaka (u ljudstvu). Tanja zaslužuje sve pohvale i našu zahvalnost. Neću je više hvaliti, ali zaslužuje naše povjerenje i neka se trajno trudi oko grafičarskih izleta. Zahvala ide i PD Susedgradu. (Subjektivo: super doživljaj i nikaj me ne boli.)

Zapisao: Vjekoslav Domini

Vincekov pohod, 19.siječanj 2020.

Vincekov pohod, 19.siječanj 2020. Hladno je, magleno zimsko jutro. Nas šesnaestero hrabrih Grafičaraca krećemo rano malim busom prema Svetom Martinu na Muri. Već u pola devet smo na startu tradicionalnog 22 Vincekovog pohoda koji uspješno organizira PD Bundek iz Murskog Središća. Nakon pića dobrodošlice i slasnog zalogaja međimurske slanine, zajednička fotka, a onda se pridružujemo rijeci planinara koja se probija kroz dobro označenu stazu preko šumaraka, livada, vinograda, sela. Zastajemo na usputnim stajankama gdje se nude razne međimurske delicije, a kuhano vino je bilo prva liga. Teško se rastajemo od upornih muzičara, neki su i zaplesali. Tanja bi najradije ostala ali moramo dalje. Nova udolina, novi breg, nova stajanka. Stigli smo i na tradicionalnu ceremoniju za Svetog Vinka, zaštitnika vinogradara. Puno je planinara, čujemo razne jezike. Domaći međimurski govor gotovo da prevladava, ali čuje se i Slovenski, Njemački, Mađarski. Nakon zadnjeg spuštanja kroz blatno kukuruzište, busom stižemo do sportske dvorane u Murskom Središću. Dvorana je već puna. Nas čekaju dva slobodna stola tik uz plesni podij na kojem je naša mlada ekipa uporno trošila preostalu snagu. Dogovoreno vrijeme odlaska prebrzo se primaknulo ali dogovor je dogovor kaže naš Boris. Pjesmu nastavljamo u autobusu u Tanjinoj režiji. Veseli i puni dojmova vraćamo se u Zagreb, a Vinceka planiramo i slijedeće godine.

U jednoj Vincekovoj pjesmarici koju je izdalo PD Bundek, nalazim prigodnu pjesmicu Trsek moj. Prisluhnimo kako stari vinogradar tepa svom trseku.

Trsek moj

Tam gore na bregu trsek nam spi, stari mi japa ga tužno gledi.
V roki gorične škarje drži, prigne se k njemu, pak mu veli:
Trsek moj, zbudi se, dosti si spal. Dugo na tebi snegek je stal.
Ves si pozebel i tak mi te žal, trsek moj, zbudi se, bum te vrezal.
Brajdice delal bum trseku svom, trsek mi vrnul bu svojim plodom.
Dečicu moju bu hranil z grozdom mene pak starega v kleti z vinom.
Z vinčekom svojim krepil me buš par leti življenja produkšal mi buš.
Zato, moj trsek, ti zahvalan bum, do zadnje vure poštuval te bum.

Autor nepoznat (nije zapisan!)

Zapisala: Vesna Flego

Dan Grafičara - dojmovi

Ovogodišnji Dan Grafičara proslavili smo 12. i 13. listopada na našem domu Grafičar na Malom Sljemenu. Tradicionalno su nam se pridružili prijatelji planinari iz PD-a Delo iz Ljubljane. Dočekali smo ih ispred naše kućice 6996, s pićem dobrodošlice uz slane i slatke delicije naših vrijednih članica. U vedrom raspoloženju stizalo je sve više naših članova. Smijeh, pozdravljanja, upoznavanja, prepričavanje doživljaja sa nedavnog izleta na Vršič, sve se to ispreplitalo i prštalo od dobrog raspoloženja. Kad ćemo na hodnju? Čekaj, nikud nam se ne žuri. Još kava, piće, onaj slani složenac, može recept? Krešo je sa svojom ekipom pomagača već započeo pripreme za čobanac, a ostali krećemo na laganu hodnju po vršnom dijelu Medvednice. Vodi Dado, a Boris čuva začelje. Uživamo u lijepom sunčanom danu i svježini šume koja polako počinje poprimati jesenske tonove. Idemo manje prometnom sjevernom stazom odakle se pružaju savršeni vidici na naše lijepo Zagorje. Malo se duže odmaramo na osunčanoj Činovničkoj livadi kod planinarske kuće Junac. Vraćamo se preko krumpirišta do Doma Crvenog križa odakle se spuštamo do Grafičara. Dočekuje nas Krešo pored svog kotlića iz kojeg se širi opojni miris prefinog gulaša. Kako taj čovjek dobro kuha! Svi uživamo u toplom jelu na žlicu – izbor svakog pravog planinara. A slastice, zar smo već sve pojeli? Ali tu je naš Gonzo. Slavi rođendan. Časti nas originalnim turskim baklavama sa pistacijama na sto načina. Savršeno, čak i onima koji ograničavaju slatko u prehrani. Ali još samo ovaj put, pa kome to može naškoditi!? Kreće ples na otvorenom. Tanja i Krešo su osposobili muziku. Zlatna ljepljiva traka! U tako u veselom raspoloženju dočekujemo večeru koju su nam pripremili u domu Grafičar. Boris, član naše izletničke komisije, pozdravlja sve goste sa željom za nastavak ovako lijepe tradicije. Pridružuje se i Dule iz PD-a Delo. Pozdravlja nas i zahvaljuje na gostoprimstvu. Druženje nastavljamo uz večeru i čokoladnu rođendansku tortu koju je Renata ispekla za Gonzu. Prava je majstorica. Torta je prva liga. Vani, kod roštilja, Jurica peče kestenje i ori se pjesma duboko u noć uz Đimijev kantabajs.

Sutradan, nakon doručka slijedi lagana šetnja do Medveda. S prijateljima iz Dela dogovaramo zajedničke izlete u slijedećoj godini. Družimo se još neko vrijeme u tom ugodnom restoranu uz kavu, piće, pečene kestene i viceve u savršenoj interpretaciji naše Melite. I Dule nas je također nasmijao s nekoliko svojih viceva. Stiže i vrijeme za rastanak. Opraštamo se s prijateljima iz Dela uz želje za novim susretima u planinama.

Za nama je jedan sadržajan jesenski vikend i uspješna proslava Dana Grafičara.

Zapisala: Vesna Flego

Fotografije: Boris Lukač

 

 

 

Krupa, Put Malog princa 21. i 22.rujan 2019

Mjesto polaska, Cibona. 6.30.

Jutro, umorna tijela, svijetla srca, vesele duše, pune iščekivanja… Pakiramo stvari. Dva kombija, dva osobna auta i Vesna, čeka nas…negdje, dolazi s mora da bi provela ova 2 dana s nama. Prvo stajalište, Macola. Dočekuje, otpraća putnike svakojake, tako i nas. Prva kava, lagano buđenje. Vozimo se tako, svatko u svojim mislima. Malo drijemamo, malo brbljamo, promatramo krajolike uzduž puta. Planinarsko oko baždareno samo na ljepotu. Stižemo u Golubić. I Vesna je sada sa nama. Čeka nas staza Vratolom do dna kanjona i ušća Krupe u Zrmanju. Montiramo gojze, prepakiravamo stvari, samo slutimo kud idemo, što na čeka, ljepota originalne prirode. Spuštamo se lijepo utabanom stazom, zastajkujemo, zadivljeno uzdišemo na svakom zavoju, pogled luta, Krupa, Zrmanja, promatramo svu tu snagu vode. I surova planina je morala popustiti da bi voda pronašla svoj put. Spuštamo se do rijeke, bistro zelene boje, sunce nas grije, hodamo uzduž nje, jer danas za nas drugi put ni ne postoji. Dobro raspoloženje nas ne napušta, nikada. Sve nam se čini beskonačnim, ali zar rijeka i nije takva… U jednom trenutku Boris najavljuje prelazak preko rijeke, izuvamo se, frčemo nogavice, svi gacamo preko hladne rijeke. Nastavljamo put do Kudinog mosta. Vrijedan taj Kuda. Krasan most. I priče o njemu postoje. Ljubav čini čuda, ljubav utkana u taj suhozid iz 18.st. Graditelj je sam smislio izgradnju tih 12 lukova od sedrenih blokova i svi stoje sačuvani do danas. Nema u gradnji banalnosti, uostalom, kao ni u ljubavi. Prelazimo most, pažljivo. Kao preko zaštićenog spomenika ljubavi, a i kulture, što ovaj most i je. Penjemo se do vrha kanjona, lagano sad već umorni. Veselimo se nekom hladu, sendviču, ne znajući što nas čeka… Otvorena vrata srdačnih domaćina Veselinović. Na stolu lonac friškog kiselog kozjeg mlijeka, zgodne, znatiželjne koze u svom toru, hlad ispod smokve i veša koji se suši preko cijelog dvorišta. Topli domaći kruh i pogačice sa šunkom i sirom. I hladna piva. Iznenađenje je mala riječ za sve ovo. Umor? Što je to? Sjedamo zadovoljni, sretni, osvježavamo se svime što nam se nudi. Nakon odmora krećemo na današnje konačno odredište, kamp. Podižu se šatori, zabijaju klinovi. Najhrabriji se kupaju u hladnoj rijeci, nekoliko muških i naša Tanja. Renata kuha kavu, iz Vesninog auta izlazi hrana, Zlatna naša Vesna! Dečki pale roštilj, atmosfera postaje domaćinska. Uživamo u hrani, ma…u svemu lagano se spušta noć. Hladnoća nadolazi. Srca su nam puna. Vrijeme je za počinak. Prekrasan dan iza nas.

 

Dan drugi.

Ustajemo ujutro, doručak, kava. Prolazimo Obrovcem. Krasan grad na rijeci. Djeluje malo umorno, ali pun potencijala. Prvi cilj nam je Prezid, gdje počinje hodanje do planinarskog skloništa Crnopac. Od tuda kružnom stazom Malog princa. Jel to Exupery-ev ili nije, nitko se ne pita, ali to je možda dobar znak da se radi o nečem bajkovitom. Znamo samo da je staza tehnički i kondicijski zahtjevna. I tako, krenusmo mi, opet. Silazimo do prekrasnog spleta stijena, priroda doista ima svoje originalne alate, kiša, sunce, vjetar, oblikuje stijenu po svom. Čas je glatka, čas oštra, oštrija od mačete. Hodamo, penjemo se, spuštamo, odličan trening ravnoteže, spretnosti, snalažljivosti. Prolazimo sve dubine i visine puta. Divimo se prirodi, a u sebi zahvaljujemo onima koji su opremili stazu klinovima, sajlama, lojtrama, oznakama. Vježbamo glasove u jekama, smješkamo se maštovitim nazivima pojedinih dijelova stijena i klanaca. Zdenkova jama, Konoba, Slipi klanac, Tisni, Krivi, Niska vrata, Tonkina, Stankina, Nebeska, Kičma...svima nam je oduzela dah. Samozadovoljstvo raste. Adrenalina za izvoz. Nastavljamo put do skloništa, tamo nas čekaju i naše Vesne. Malo duži odmor, a i čekamo dio ekipe sa Bilog Kuka 1171 m. Spuštamo se do naših vozila, presvlačimo se, spremni za povratak kući. Kad ono, ponovno miriši neko iznenađenje. Kolači naših vrijednih prijateljica, reže se sir, iz hladne vode izlazi gajba piva. Dakle, nema kraja užitku, nama, rijeci, šumi, suncu, svim divotama prirode. Još uvijek raspravljamo, jel to bio K2, T2 ili K5, T8!? Smijemo se, tko je uopće smislio te mjerne jedinice i kako ih promijeniti i umnožiti!? Punih srca, pročišćenih duša, a i moždanih vijuga, umrtvljenog centra za stres. Zadovoljni se vraćamo u Zagreb. Sutra je novi dan. Radni. Ali nakon ovakvog vikenda, puno lakši, teško nam ovaj mir u nama nešto može uzburkat.

Ariana Zoratti

 

 

  • 10IMG-20191009-WA0003
  • 11IMG-20191009-WA0005
  • 12IMG-20191009-WA0010
  • 13IMG-20191009-WA0009
  • 14IMG-20191009-WA0022
  • 15IMG-20191009-WA0026
  • 16IMG-20191009-WA0031
  • 17IMG-20191009-WA0033
  • 18IMG-20191009-WA0013
  • 19IMG-20191009-WA0020
  • 1IMG-20191009-WA0002
  • 20IMG-20191009-WA0017
  • 21IMG-20191009-WA0008
  • 22IMG-20191009-WA0019
  • 23IMG-20191009-WA0025
  • 24IMG-20191009-WA0018
  • 25IMG-20191009-WA0028
  • 26IMG-20191009-WA0004
  • 27IMG-20191009-WA0023
  • 28IMG-20191009-WA0012
  • 29IMG-20191009-WA0014
  • 2IMG-20191009-WA0032
  • 30IMG-20191009-WA0030
  • 31IMG-20191009-WA0029
  • 32IMG-20191009-WA0034
  • 33IMG-20191009-WA0035
  • 34IMG-20191009-WA0027
  • 35IMG-20191009-WA0067
  • 36IMG-20191009-WA0036
  • 37IMG-20191009-WA0037
  • 38IMG-20191009-WA0038
  • 39IMG-20191009-WA0039
  • 3IMG-20191009-WA0000
  • 3aIMG-20191009-WA0076
  • 40IMG-20191009-WA0040
  • 41IMG-20191009-WA0041
  • 4IMG-20191009-WA0001
  • 5IMG-20191009-WA0016
  • 5aIMG-20191009-WA0021
  • 6
  • 7IMG-20191009-WA0011
  • 8IMG-20191009-WA0006
  • 9IMG-20191009-WA0007
  • IMG-20191009-WA0042
  • IMG-20191009-WA0043
  • IMG-20191009-WA0044
  • IMG-20191009-WA0045
  • IMG-20191009-WA0046
  • IMG-20191009-WA0047
  • IMG-20191009-WA0048
  • IMG-20191009-WA0049
  • IMG-20191009-WA0050
  • IMG-20191009-WA0051
  • IMG-20191009-WA0051a
  • IMG-20191009-WA0051b
  • IMG-20191009-WA0052
  • IMG-20191009-WA0052a
  • IMG-20191009-WA0053
  • IMG-20191009-WA0054
  • IMG-20191009-WA0054a
  • IMG-20191009-WA0055
  • IMG-20191009-WA0055a
  • IMG-20191009-WA0055b
  • IMG-20191009-WA0055c
  • IMG-20191009-WA0055d
  • IMG-20191009-WA0056
  • IMG-20191009-WA0057
  • IMG-20191009-WA0058
  • IMG-20191009-WA0059
  • IMG-20191009-WA0069
  • IMG-20191009-WA0071
  • IMG-20191009-WA0072
  • IMG-20191009-WA0073
  • IMG-20191009-WA0074
  • IMG-20191009-WA0075

186. susret s prijateljima iz PD Delo 14.-15.09.2019.

 

186. po redu susret s prijateljima iz PD Delo, Ljubljana, upriličio se na predjelu Vršiča, planinarima dobro znanog planinskog prijevoja u Julijskim Alpama 14.-15.09.2019.

Na put se krenulo u subotu ujutro, pa smo već oko 9 sati bili u Ljubljani, u restoranu Ruski car, gdje su nas uz kavu i slastice dočekali naši domaćini. Nakon kraćeg zadržavanja uz srdačnu razmjenu dobrodošlica, nastavili smo put preko Kranjske Gore, Vršičkom cestom do Koče na Gozdu. Otuda je uslijedio uspon na Visoki Mavrinc (1562 m) koji je naša poveća grupa s lakoćom savladala. Po silasku, produžujemo vožnju do prijevoja, gdje se parkira autobus, a mi se uspinjemo do nedalekog Poštarskog doma na Vršiču (1688 m). Poslije večere, u opuštenoj atmosferi, zapjevalo se do počinka.

Dvojica naših članova prvi dan su ispenjali Hanzovu pot na Prisojnik, što je najduža osigurana planinarska staza u Sloveniji, a vjerojatno i najzahtjevnija, a drugi dan Hanzovu pot na Malu Mojstrovku.

U nedjelju ujutro, nakon doručka, krenuli smo na Slemenovu špicu, stazom podno strmih litica Male Mojstrovke, na 1909 metara visoki vrh, čija se sjeverozapadna strana, nasuprot južnoj blagoj, strmoglavo ruši u dolinu Tamar. S ovoga vrha je najimpresivnijii pogled na Jalovec, kralja slovenskih planina, kao i na brojne druge vrhove Julijskih Alpa. Na osunčanim travnjacima gdje obitavaju ovce, koji svaki trenutak nepažnje iskoriste za krađu hrane, uživali smo gotovo dva sata. Poslije kraćeg predaha nakon silaska, krećemo na put, na ručak u Lovski dom Žirovnica gdje služe preobilne porcije hrane. Oko 18 sati pozdravljamo se s našim domaćinima, uz najavu skorog viđenja, te krećemo za Zagreb. Zahvaljujući vrhunskom ozvučenju, složenom od mobitela i mikrofona autobusa, raspoloženje po putu je bilo na zavidnom nivou.

Boris Lukač

 

  • 001-vrsic
  • 001a-vrsic
  • 002-vrsic
  • 003-vrsic
  • 004-vrsic
  • 006-vrsic
  • 007-vrsic
  • 008-vrsic
  • 009-vrsic
  • 010-vrsic
  • 011-vrsic
  • 011a-vrsic
  • 011b-vrsic
  • 012-vrsic
  • 013-vrsic
  • 013a-vrsic
  • 013b-vrsic
  • 014-vrsic
  • 015-vrsic
  • 016-vrsic
  • 017-vrsic
  • 018-vrsic
  • 019a-vrsic
  • 020-vrsic
  • 020a-vrsic
  • 021-vrsic
  • 022-vrsic
  • 023-vrsic
  • 024-vrsic
  • 026-vrsic
  • 027-vrsic
  • 028-vrsic
  • 029-vrsic
  • 030-vrsic
  • 031-vrsic
  • 032-vrsic
  • 033-vrsic
  • 034-vrsic
  • 035-vrsic
  • 036-vrsic
  • 037-vrsic
  • 037a-vrsic
  • 038-vrsic
  • 039-vrsic
  • 040-vrsic
  • 041-vrsic
  • 042-vrsic
  • 043-vrsic
  • 044-vrsic
  • 044a-vrsic
  • 045-vrsic
  • 046-vrsic
  • 047-vrsic
  • 048-vrsic
  • 048a-vrsic
  • 049-vrsic
  • 049a-vrsic
  • 049b-vrsic
  • 049c-vrsic
  • 050-vrsic
  • 051-vrsic
  • vrsic2-2019-10
  • vrsic2-2019-11
  • vrsic2-2019-12
  • vrsic2-2019-13
  • vrsic2-2019-14
  • vrsic2-2019-15
  • vrsic2-2019-16
  • vrsic2-2019-17
  • vrsic2-2019-18
  • vrsic2-2019-19
  • vrsic2-2019-20
  • vrsic2-2019-21
  • vrsic2-2019-22
  • vrsic2-2019-24
  • vrsic2-2019-25
  • vrsic2-2019-26
  • vrsic2-2019-27
  • vrsic2-2019-28
  • vrsic2-2019-29
  • vrsic2-2019-30
  • vrsic2-2019-31
  • vrsic2-2019-32
  • vrsic2-2019-33
  • vrsic2-2019-34

Doživljaji s Dotrščine

U najvećoj, a manje poznatoj zagrebačkoj park-šumi Dotrščina, 7. travnja 2019. održana je vježba orijentacije. Obilazak orijentacijskog poligona je bila laka zadaća, pa je uslijedilo nasmješeno fotografiranje na svakoj kontrolnoj točki.

Boris Lukač

 

  • vjezba-dotrscina-2019-10
  • vjezba-dotrscina-2019-11
  • vjezba-dotrscina-2019-12
  • vjezba-dotrscina-2019-13
  • vjezba-dotrscina-2019-14
  • vjezba-dotrscina-2019-15
  • vjezba-dotrscina-2019-16
  • vjezba-dotrscina-2019-17
  • vjezba-dotrscina-2019-18
  • vjezba-dotrscina-2019-19
  • vjezba-dotrscina-2019-20
  • vjezba-dotrscina-2019-21
  • vjezba-dotrscina-2019-22
  • vjezba-dotrscina-2019-23
  • vjezba-dotrscina-2019-24
  • vjezba-dotrscina-2019-25
  • vjezba-dotrscina-2019-26
  • vjezba-dotrscina-2019-27
  • vjezba-dotrscina-2019-28
  • vjezba-dotrscina-2019-29
  • vjezba-dotrscina-2019-30
  • vjezba-dotrscina-2019-31
  • vjezba-dotrscina-2019-32
  • vjezba-dotrscina-2019-33
  • vjezba-dotrscina-2019-34
  • vjezba-dotrscina-2019-35
  • vjezba-dotrscina-2019-36
  • vjezba-dotrscina-2019-37
  • vjezba-dotrscina-2019-38
  • vjezba-dotrscina-2019-39
  • vjezba-dotrscina-2019-40
  • vjezba-dotrscina-2019-41
  • vjezba-dotrscina-2019-42
  • vjezba-dotrscina-2019-43
  • vjezba-dotrscina-2019-44
  • vjezba-dotrscina-2019-45
  • vjezba-dotrscina-2019-46
  • vjezba-dotrscina-2019-47
  • vjezba-dotrscina-2019-48
  • vjezba-dotrscina-2019-49
  • vjezba-dotrscina-2019-50
  • vjezba-dotrscina-2019-51
  • vjezba-dotrscina-2019-52

Školske radosti su počele

Počela je planinarska škola u PD Grafičar- V naraštaj polaznica i polaznika njih 42, vrlo su odlučno krenuli u školsku godinu. Samo 15 muškaraca ali i 27 žena i djevojaka polaze našu školu, što je dokaz veće svijesti žena za očuvanjem zdravlja. Nakon uvodnih riječi predsjenika Miroslava Janičijevića i pročelnika Damira Plešnika, prisutne je podsjetio na radost druženja ali i ozbiljnost škole voditelj Damir Gross. Školu će voditi sa Alidom Viktorijom Maskalan i Borisom Lukačem. Prva predavanja o opremi i pripremi za odlazak u planinu održala je Alida. Dođite svi na izlete škole, dijelite sa njima radost planinarenja ako želite da i sutra planinare sa vama.

Bijaše 31 ožujak, Medvednica prvi izlet škole. Divan sunčan topao dan navijestio je dolazak svih đaka, skupilo nas se ukupno 50 Grafičaca(42 đaka) i dva peseka naših polaznika. Uz odlično zagrijavanje naše Mirte Špoljar Kvesić lakše smo krenuli iz Gornjeg Vrapča do pl. kuće Risnjak. Nakon kave i sendviča na početku staze broj 11 prema Lukšiću djelatnici Hrvatskih šuma, mr Pavelić, ing Babić i g. Samaržija su nam objasnili da svako stablo ima vrijeme do kada je korisno za šumsku zajednicu te kada ga treba sječi. Sa novim alatom iskopali smo 250 rupa u koje smo posadili mladice bukve. Neki su prvi puta držali alat u ruci, drugi su u žaru slomili držalo ali svi su zadovoljni nakon odrađenog krenuli prema našem domu Grafičar. Bravo svim polaznicama i polaznicima na zalaganju i učinjenom. Srdačno smo dočekani i počašćeni delicijama kao predjelom, pićem i na kraju odličnim gulašem. Hvala Kreši Kučiniću i ekipi. Šećer za kraj su bili kolači vrijedne Đurđe i Vlatke.

Malo ispod Grafičara raste bukova šuma, dokaz da zajedno možemo učiniti Medvednicu ljepšom, djeca će nam biti zahvalna.

Voditelj planinarske škole PD Grafičar, Damir Gross

 

Od Crne punte do Labina - 24.02.2019.

 

Od Crne punte do Labina

Kroz burno jutro i zatvorene dionice naš autobus se probijao prema Istri, uz povremene udare što su nas potresali kako bi nas podsjetili na snagu bure. Vozeći se obalnom cestom kroz Opatiju, Plomin, Labin i Rašu, konačno smo stigli na sam jug Labinskog poluotoka, u zaselak Brovinje nadomak Koromačna. Tu smo krenuli kroz gustu makiju prema Crnoj punti, rtu koji je i krajnja južna točka Istarskog planinarskog puta. Nakon kraćeg odmora i uživanja u bistrini dana i modrini mora, krenuli smo uzbrdo prema Skitači, mjestu u kojem je smještena planinarska kuća.

Stigavši u Skitaču, okrijepili smo se i smjestili u sobama, otkrivši da nam je ljubazni domar Mico (Maurizio Škopac iz labinskog PD-a Skitaci) zagrijao cijelu kuću, uključujući i spavaće sobe. Prošetali smo se okolicom Skitače, popeli se na dva okolna vrha (Brdo i Orlić), s kojih smo uživali u neponovljivom vidiku, a onda i zalasku Sunca. U kući nas je već čekala večera – Mico je skuhao impresivnu količinu izvrsne maneštre. Uz sve uložene napore, uspjeli smo pojesti tek trećinu skuhane količine, a onda smo još dobili i štrudle od sira i jabuka, i to na račun kuće. Večer se nastavila uz druženje, a onda smo izašli vani da uživamo u vedrom noćnom nebu prepunom zvijezda s kojima smo se i ukratko upoznali. Nekima je nakon toga noć potrajala još dugo u ugodnom razgovoru s domarom.

Drugog dana smo se, nakon uživanja u spektakularnom izlasku Sunca te fotografiranja pred kućom, u 9:30 uputili prema Labinu. Put nas je vodio kamenjarom, između suhozida pa kroz makiju, da bi nas doveo do livade s crkvicom sv. Mateja, a zatim i do vrha Oštri, najviše točke našeg izleta, s kojeg se otvara prekrasan pogled prema Rapcu i Labinu, u čijoj se pozadini pružaju grebeni Sisola, Učke i Ćićarije. Nakon tog vrha put nas je vodio kroz šumu bora, da bi onda stigli do napuštenog sela Šikoli, nakon kojega uskoro dolazimo i do Bartića. Nastavljamo asfaltom, a nekolicina u Kranjcima poziva autobus. Međutim, Labin je već bio jako blizu i do njega smo uskoro stigli, uz obavezno slikanje s gradom u pozadini. U Labinu smo još malo razgledali prekrasan stari grad, pojeli pizzu, neki su to dopunili i kolačima. Zatim smo se ukrcali u autobus u kojem je uskoro velik dio pokleknuo pred neodoljivim zovom sna. Međutim, u Lovranu su nas na pola sata zaustavile maškare, tako da smo još malo uživali u tom neplaniranom sadržaju, a onda se nezaustavljivo otputili u pravcu Zagreba.

Iza nas je jedan prekrasan vikend. Iako je puhala jaka bura, mi smo imali sreće, jer smo dobrim dijelom bili u zavjetrini, a i preljubazni domaćin Mico se potrudio da nam boravak u planinarskoj kući Skitača ostane u lijepom sjećanju.

Nikola Biliškov

Galerija sa izleta na Plitvice 10.02.2019

Kako nam je bilo na izletu na Grohot 02.12.2018.

Krenuli smo ZET-ovim autobusom s okretišta tramvaja Dubec u 10h prema naselju Blaguša od kud kreće jedna od planinarskih staza na Grohot. Laganom šetnjom od sat i 20 minuta stigli smo u planinarsku kuću gdje smo pojeli nešto iz ruksaka. Prije povratka smo se popeli na razglednu piramidu, ali zbog magle vidici su se ipak malo skrivali, iako je na Grohotu sjalo sunce. Spustili smo se natrag u Blagušu na kavu u obližnji kafić čekajući ZET-ov autobus u 16:15h za povratak u Zagreb.

Melita.

 

Fotogalerija Martinje 2018.

Obilježili smo Martinje i Dan grafičara na vikend 10.11. - 11.11.2018. Susret PD Delo & PD Grafičar.

Fotografije: Bogdan Hren, Marijana Žvan Ivičić, Radoja Ivičić

FOTO & VIDEO sa izleta Zeleni vir 21.10.2018

Kiša nam nije pokvarila užitak. Radili smo kružnu turu: Ložac- Pl.dom Zeleni vir- Vražji prolaz- Muževa hiža- Skrad- Zeleni vir- Pl.dom Zeleni vir- Ložac

Kako nam je bilo na radnoj akciji 13.10.2018.

Radna akcija uspjela! Kako nam je bilo, ko se sve pojavio i što se sve odradilo, pogledajte u našoj galeriji fotografija.

Fotografije: Vesna Flego, Damir Plešnik, Marijana Žvan Ivičić.

Video osvrt sa izleta Trakošćan - Ravna Gora 8.10.2018.

Dogovor u zadnji tren je ipak spasio vikend bez Velebita. Mala ali jaka grupa je obišla kružnu stazu Trakošćan - Ravna Gora - Trakošćan

Susret PD Delo i PD“Grafičar“ – 40 godina bratimljenja- 22.-23.09.2018.

Tradicionalni jesenski susret planinarskih društava Delo i Grafičar održan je 22. i 23. rujna u dolini Vrata u Šlajmerjevem domu.

Video osvrt sa izleta na Petrovu goru 16.09.2018.

Kratki video osvrt sa izleta na Petrovu goru 16.09.2018...

Staza sedam slapova Mirne, Istra - 22.04.2018.

Relativno mala, ali krajobrazno vrlo raznolika, Istra stalno iznova zadivljuje svojom ljepotom.

TOP