Putopisi sa izleta i događanja

Od Crne punte do Labina - 24.02.2019.

Od Crne punte do Labina

Kroz burno jutro i zatvorene dionice naš autobus se probijao prema Istri, uz povremene udare što su nas potresali kako bi nas podsjetili na snagu bure. Vozeći se obalnom cestom kroz Opatiju, Plomin, Labin i Rašu, konačno smo stigli na sam jug Labinskog poluotoka, u zaselak Brovinje nadomak Koromačna. Tu smo krenuli kroz gustu makiju prema Crnoj punti, rtu koji je i krajnja južna točka Istarskog planinarskog puta. Nakon kraćeg odmora i uživanja u bistrini dana i modrini mora, krenuli smo uzbrdo prema Skitači, mjestu u kojem je smještena planinarska kuća.

Stigavši u Skitaču, okrijepili smo se i smjestili u sobama, otkrivši da nam je ljubazni domar Mico (Maurizio Škopac iz labinskog PD-a Skitaci) zagrijao cijelu kuću, uključujući i spavaće sobe. Prošetali smo se okolicom Skitače, popeli se na dva okolna vrha (Brdo i Orlić), s kojih smo uživali u neponovljivom vidiku, a onda i zalasku Sunca. U kući nas je već čekala večera – Mico je skuhao impresivnu količinu izvrsne maneštre. Uz sve uložene napore, uspjeli smo pojesti tek trećinu skuhane količine, a onda smo još dobili i štrudle od sira i jabuka, i to na račun kuće. Večer se nastavila uz druženje, a onda smo izašli vani da uživamo u vedrom noćnom nebu prepunom zvijezda s kojima smo se i ukratko upoznali. Nekima je nakon toga noć potrajala još dugo u ugodnom razgovoru s domarom.

Drugog dana smo se, nakon uživanja u spektakularnom izlasku Sunca te fotografiranja pred kućom, u 9:30 uputili prema Labinu. Put nas je vodio kamenjarom, između suhozida pa kroz makiju, da bi nas doveo do livade s crkvicom sv. Mateja, a zatim i do vrha Oštri, najviše točke našeg izleta, s kojeg se otvara prekrasan pogled prema Rapcu i Labinu, u čijoj se pozadini pružaju grebeni Sisola, Učke i Ćićarije. Nakon tog vrha put nas je vodio kroz šumu bora, da bi onda stigli do napuštenog sela Šikoli, nakon kojega uskoro dolazimo i do Bartića. Nastavljamo asfaltom, a nekolicina u Kranjcima poziva autobus. Međutim, Labin je već bio jako blizu i do njega smo uskoro stigli, uz obavezno slikanje s gradom u pozadini. U Labinu smo još malo razgledali prekrasan stari grad, pojeli pizzu, neki su to dopunili i kolačima. Zatim smo se ukrcali u autobus u kojem je uskoro velik dio pokleknuo pred neodoljivim zovom sna. Međutim, u Lovranu su nas na pola sata zaustavile maškare, tako da smo još malo uživali u tom neplaniranom sadržaju, a onda se nezaustavljivo otputili u pravcu Zagreba.

Iza nas je jedan prekrasan vikend. Iako je puhala jaka bura, mi smo imali sreće, jer smo dobrim dijelom bili u zavjetrini, a i preljubazni domaćin Mico se potrudio da nam boravak u planinarskoj kući Skitača ostane u lijepom sjećanju.

Nikola Biliškov