29.10.2017. Smerovišće – slap Cerinski vir – gostinjac Sv. Bernard – Smerovišće

U 8 sati na parkiralištu kod Cibone sastali smo se Melita, Dominik- voditelji izleta, Tomo, Valentina, Duško i ja. Na veselje svih, Valentina je povela i svog kućnog ljubimca- živahnu i slatku kujicu Candy.

Krenuli smo autima prema Samoboru i stigli u Smerovišće te parkirali pokraj gostionice Dumić u blizini osnovne škole. Od tamo krenuli smo prema PD-u Cerinski vir.  Za pola sata stigli smo do doma na Cerini (331 mnv) odakle se pružao lijep pogled na okolne brežuljke. Planinarsko društvo Sveti Patrik otvorilo je 2015. godine PD Cerinski vir. Tu su obnovljene dvije zgrade iz 19. st. koje su sagaradili seljaci iz Velikog Lipovca pokraj vinograda koji su se u to doba prostirali većim dijelom cerinskog područja. Dom prekrasno izgleda i obnovljen je u skladu s tradicijom tog kraja. U njemu se nalazi etnografska zbirka obitelji Librić i Udruge Ekosspiritus te izložba razglednica Cerinskog vira. Ljubazni domaćini upoznali su nas sa zbirkom i prošlosti doma. Uputili su nas kako doći do slapa Cerinski vir koji se nalazi 10 minuta hoda od doma. Naime, ove godine obilježena je 90. obljetnica otkrića najljepšeg slapa Samoborskog gorja.  Nakon razgledavanja doma i zbirke popili smo kavu u dvorištu doma i počastili se zdravim kolačima od mrkve i đumbira.

Do slapa hodali smo kroz šumu kanjonom  uz potok Javorec. Bili smo iznenađeni ljepotom slapa visokog oko 10 m. Najljepši je u kasnu  jesen i proljeće kada je bogat vodom, a zimi se zamrzava. Duboki kanjon ljeti pruža ugodnu svježinu.

Nakon kraćeg odmora i fotografiranja pokraj potoka i slapa krenuli smo strmom šumskom stazom uz kanjon. Na  početku uspona penjali smo se stepenicama, a poslije vrlo uskom kliskom stazom do puta prema Japetiću. Jedan dio staze ima sajlu, ali potrebno je još raditi na sigurnosti tog prolaza. Da nije bilo Dominika, koji mi je pomogao proći taj zahtjevni dio, morala bih se vratiti. Hvala našem spretnom vodiču!

Nastavili smo šumskom nemarkiranom stazom  uz potok Javorec prema gostinjcu sveti Bernard. Usput smo vidjeli mnogo veprine s krupnim crvenim bobicama. Nakon dva sata hoda stigli smo do doma okruženog lijepom smrekovom i bukovom  šumom.  Gostinjac sveti Bernard (690 mnv),  u Velikom Lovniku, vodi Planinarska bratovština sveti Bernard iz Samobora. Otvoren je svake nedjelje.  Sjeli smo na klupe pokraj doma, odmorili se oko pola sata i pojeli ručak iz ruksaka.

Krenuli smo dalje šumskim putem  do Smerovišća i divili se pogledu na brežuljke Samoborskog gorja. Vratili smo se u Smerovišće oko 15 sati i krenuli prema Samoboru gdje smo prošetali uz Gradnu i počastili se kremšnitama. Ubrzo nas je kiša požurila kući, ali to nije umanjilo doživljaj još jednog lijepog jesenskog izleta.

Zapisala: Biljana Radanović

Fotografije: Valentina Tuščić