23.09.2017. – susret PD Dela i PD Grafičara na Menini planini

Prvi jesenski dan bio je kao stvoren za odlazak u planinu. Dado, Mirjana, Duško i ja krenuli smo u 7 sati vlakom sa zagrebačkog Glavnog kolodvora prema Ljubljani.

U veselom društvu put je brzo prošao i stigli smo u Ljubljanu oko 9.30 sati. Tamo nas je čekao Dule, predsjednik PD Dela. Autom smo se povezli  40 km na sjeveroistok prema Kamniku. Na putu smo stali u malom mjestu Trzin gdje nas je dočekalo 11 planinara Dela. Nakon pozdrava i doručka iz ruksaka svi smo autima krenuli dalje prema Menini planini.

Menina planina prostrana je krška visoravan koja je dobila ime po redovnicima iz planinskog samostana. Tlo je građeno od vapnenačkih stijena i vrtača. Put od podnožja planine do doma nije  zahtijevao puno truda. Uživali smo gledajući pašnjake, crnogorične šume i plavo planinsko cvijeće. Hodali smo nešto više od dva sata do vrha Vivodnik ( 1508 mnv) odakle se pružao pogled na najviše vrhove Kamniško-Savinjskih Alpi. Tamo nas je Verica iz Dela počastila domaćim likerom od borovnica i izvrsnom pitom od malina.

Oko 15 min hoda od vrha trebalo nam je do doma na Menini koji se nalazi na 1453 mnv. Sunce nas je cijelim putem grijalo, ali nas je na vrhu ohladio planinski povjetarac. Bio je užitak ručati vani,  promatrati snježne vrhunce  i  zelene visoravni. Nakon pozdravnog govora domaćina PD Dela i našeg Dade ručali smo ukusni gulaš i teleću juhu s heljdinim žgancima. Nedaleko doma vidjeli smo prelijepu drvenu kapelicu Majke Božje Snježne.

Nakon druženja, ručka i odmora na suncu krenuli smo drugim putem niz planinu prema parkiralištu u podnožju. Usput smo vidjeli jezero Biba, 90 m dugo i 50 m široko, koje je tamo glavni izvor vode za krave i ovce koje tamo pasu. Prvi dan jeseni posljednji je dan slobodne ispaše za stoku na Menini.

Nakon sat vremena spuštanja niz planinu došli smo do auta, pozdravili se s našim planinarskim prijateljima i krenuli za Ljubljanu. Na željezničkom kolodvoru popili smo s Duletom još jednu kavu za kraj i sredili dojmove s prekrasnog  izleta. Naši planinarski prijatelji dali su sve od sebe da nas ugoste i upoznaju s jednim od bisera prirode Slovenije.

Vlak za Zagreb krenuo je oko 19 sati. Od Dade smo putem čuli puno zanimljivih planinarskih priča, pa nismo ni osjetili kako je brzo prošlo vrijeme od dva sata vožnje do Zagreba.

Zapisala: Biljana Radanović

Fotografije: Dado Kralj