12.-13.11.2016. Dan Grafičara i Martinje

Petak navečer spremaju se stvari za nadolazeću feštu za Martinje i proslavu Dana Grafičara – meso, vino, kolači, vreće za spavanje i još svašta nešto. Cjelodnevna kiša nije nas puno brinula, osobito kad se na Sljemenu počela pretvarati u snijeg. Pomisao na snježno Martinje, probudilo je dijete u svakome od nas. No, kad smo spavali i kad se snijeg pretvarao u mećavu, nismo ni zamišljali kakve bi to probleme moglo stvoriti. U subotu rano ujutro, oko 7h, Dominika i mene probudila je budilica kako ne bismo zakasnili na ZET-ov autobus u 9h, jer oko 11h moramo na Grafičaru dočekati naše prijatelje iz PD Dela. Oni nam se tradicionalno pridružuju na Danu Grafičara i Martinju. Na putu do Mihaljevca srećemo i Dadu te, nakon nešto kašnjenja, ZET-ov autobus kreće put Sljemena. Ubrzo, negdje podno Adolfovca, autobus se zaglavio u snijegu. Ne ide ni naprijed, ni natrag i odluka vozača je da čekamo ralicu odozgora kako bi nas izvukla. Da čekamo? Što? Pa, mi smo planinari i ne možemo samo čekati! Tako Dado, Dominik i ja izlazimo iz autobusa ispraćeni čuđenjem svih prisutnih putnika. Počinjemo prtiti snijeg ne bismo li se uspeli na Leustekovu stazu prema vrhu. I tako hodamo, hodamo i hodamo. Malčice promrzli i mokri, nakon nešto manje od 2 sata, dolazimo do Grafičara. Tamo nema ni domara Kreše. I on je zaglavio jer, kako kažu, cesta je prema Sljemenu još uvijek zatvorena zbog autobusa i palog drveta. Sretni da se naša odluka pješačenja pokazala izrazito pametnom, naručujemo nešto za pojesti. Sljemenska cesta je bila zatvorena pa su naši planinari sa prijateljima iz Dela zapeli u Pilani kod Blizneca čekajući prvu mogućnost za pokret na Sljeme. Oko 16 sati odlučili su se probiti preko zagorske strane do Grafičara. Tako je ekipa oko 17h počela polako stizati. Ubrzo su stigli Srećko Zorko i Krešo Hruškar odgovorni za roštilj. Strah od odgode fešte i zajedničkog druženja je nestao i slavlje je moglo započeti. Kruna svega je bilo krštenje vina i mali zabavni igrokaz koji su priredili Vlado, Krešo, Dule i Đimi. Jeli smo, pili, pa opet jeli, pili i plesali duboko u noć. Kasno smo legli, ali to nas nije spriječilo da ujutro nakon brzog doručka krenemo s Delovcima do vrha u Zlatni medvjed na kavu. Osvanuo je predivan snježni dan okupan suncem. Hodanje po svježem snijegu bilo je pravi užitak. Nebo nas je nagradilo za našu upornost i dobru volju. Zaista smo uživali i napravili mnoštvo predivnih zimskih fotografija. Snježna bajka je morala ostati na Sljemenu jer je ubrzo došlo vrijeme da se vratimo svojim kućama i uobičajenoj svakodnevici.
Ostanite mi zdravi, veseli i rasplesani pa se vidimo uskoro! Vaša Melita
Fotkice Prvi snijeg na Sljemenu
Martinje