03. 7.2016. – Gastro-planinarski izlet na Sljeme

Ljeto je i većina Grafičaraca je na moru, pa uglavnom planinarimo individualno ili u manjim grupama. Evo što su Melita i Dominik doživjeli tumarajući Sljemenskim stazama jedne lijepe srpanjske nedjelje:

Nakon ludog koncerta 2Cellosa na Tomislavcu i kasnog ispijanja piva u Tkalčićevoj, činilo se gotovo nemogućom misijom krenuti u nedjelju prijepodne na Sljeme. No, kako je planinarski duh u nama sve jači i jači, nakon par sati sna bilo je dovoljno samo nekoliko minuta da se Dominik i ja jednoglasno složimo s tom idejom. Samo smo malo smanjili naše ambicije. Ipak je nedovoljno sna i alkohol pokazivalo utjecaj na koordinaciju naših nogu. Na Britancu sjedamo u bus gdje jednim uhom načujemo austrijance koji pričaju pola na hrvatskom, a pola na njemačkom kako idu na Medvedgrad. Iskrcavamo se s busa u Šestinama kad su nas priupitali kuda moraju ići. Jedan značajan pogled nas dvoje značio je da prihvaćamo biti njihovim vodičima do Medvedgrada. Mladi su ljudi bili oduševljeni. Putem pričamo o tome kako su njihovi roditelji davno migrirali iz Hrvatske, koliko tamo i gdje planinare, što će razgledati još u Zagrebu i sl. Učimo ih o planinarskim markacijama u Hrvatskoj kako bi se znali vratiti, zajedno beremo jagode, borovnice i eto nas već na Medvedgradu. Srdačno se pozdravljamo i mi se odlučujemo da produžimo do Kraljičinog zdenca pa ćemo pogledati ima li gljiva u tim šumama. Hodajući planinarskim stazama u okolici Kraljičinog zdenca imamo pauze doslovno svaka dva metra jer sve vrvi što od jagoda, što od malina. Kad smo se toliko najeli voća da smo se jedva prebacivali s noge na nogu, znali smo da smo dosegli kritičnu točku te da je vrijeme za povratak. Tako se gegajući poučnom stazom Miroslavec naiđemo na jednog planinara s par lisički u rukama. To je zagolicalo našu maštu pa smo malo bacili pogled sa staze kad ono…nešto blago narančaste boje bori se s trulim lišćem. „To je lisička!“, vikne ushićeno Dominik. I tako smo našli još jednu, i još jednu, i još jednu…Dobro, neću vam baš sve ispričati u detalje, ipak je to naše tajno gljivarsko skrovište. No, malo jaja, paštete od oraha i svježe rajčice s bosiljkom učinilo je našu večeru i više nego savršenom. Njaaami!
Budite mi siti i veseli te vidimo se uskoro na sljedećem izletu,vaša Melita

Gastro-Sljeme