22. 5. 2016. – Šaroliki izleti malih grupa

Planinarska škola je završila, domjenak nas je sve poveo u slavljeničkom raspoloženju te smo zaboravili isplanirati sljedeći zajednički izlet. Sad sigurno zaključujete da su ljudi ostali doma zavaljeni u najudobnije fotelje ispred televizora, vodili dosadne razgovore sa svojim susjedima ili sjedili po cijele dane ispijajući espresso kao da im je zadnji u životu? E, varate se! Zapravo se radilo o jednoj šarolikoj nedjelji gdje je nekoliko malih grupica planinara, svaka zasebno, organizirala svoj izlet u prirodu u nemogućnosti obuzdavanja svojeg avanturističkog duha. Tako su se Barbara, Morana i Nikola zaputili biciklima u Samobor, Vlado, Irena, Jasna i Rajko su uživali na Grafičaru, a Marija je s kćerkom Kristinom, Dominikom, Damirom, Jelkom i mojom malenkosti dogovarala pojedinosti oko Zavižana uz ručak u Staroj Lugarnici, dok se Nikola Biliškov sa svojom obitelji i prijateljima zaputio na Lipu. Kako se on proveo doznajte u njegovom podužem, ali nimalo dosadnom izvještaju:
„Popeti se iz Čučerja do planinarskog doma Lipa na vrhu Rog za mene osobno je jedan od dražih planinarskih izleta, barem onih koji se dadu provesti na brzinu. Puno puta sam već prošao te staze. Nekad smo tu redovito slavili rođendane, kondicionirali se za ponešto ozbiljnije poduhvate, vodili prijatelje koji bi se našli u Zagrebu… Uglavnom, staza što se obilježava brojem 29 u mom srcu zauzima jedno posebno mjesto. I bez obzira na sve te brojne izlete, shvatio sam da tamo nisam bio barem 16 godina. Godine prolaze, i to stvarno brzim korakom. Vrijeme je, dakle, da se vratim starom prijatelju.
Proučio sam staze na internetu, pokupio obitelj, a pridružila nam se i prijateljska obitelj Stjepanović. Ostavili smo aute u selu Hukmani i krenuli stazom slijedeći markaciju, koja vodi uz potok. Ubrzo sam vidio da su se markacije negdje izgubile. Vjerojatno smo na jednom mjestu trebali preći potok, ali nakon kraće konzultacije zaključili smo da možemo i nastaviti kako smo krenuli. Malo avanture i vježbanja orijentacije nikad ne škodi, iako je to bez dobre karte problematično. Nakon nekog vremena izašli smo iz šume i našli se na livadi, a tad sam nas prema bijednoj mapi s mobitela i pomoću kompasa usmjerio okomito na obilježenu stazu. Nakon petnaestak minuta stvarno smo i došli do markirane staze u šumi, stotinjak metara od kapelice Marije snježne. Dalje više nismo mogli promašiti. Put je jednostavno prelijep! Hodamo kroz šumu, prelazimo duboki kanjon potoka Vidovec, a zatimkrećemo strmo uzbrdo prema hrptu, gdje se spajamo na stazu 1. Nakon kraće opuštajuće šetnje dolazimo i do doma Lipa.
Prekrasan sunčan dan nagradio nas je širokim pogledom na dolinu, a s druge strane i na cijelu istočnu polovicu masiva Medvednice, sve do Sljemena. Nakon objeda (grah je zadovoljavajući, ali trebali bi još poraditi na štrudlama!) odlučili smo se spustiti strmim južnim obronkom, dakle putem prema Sesvetama i domu Vugrovec, ali jedan od odvojaka vodi direktno prema Čučerju. Do kraće nedoumice je došlo zato što na nekoliko ključnih mjesta nedostaje broj puta ili putokaz, ali i tu nam je pomogao kompas, ali i nešto bolji prijem GPS signala mobitelom našeg prijatelja Igora. Ubrzo izlazimo iz šume i, na moju žalost, dalje idemo asfaltiranom cestom prema ulici Sruki. Ipak, uživamo u prelijepim pogledima na šumovite obronke Medvednice, prolazimo kroz pitoreskne zaselke, opija nas svjež zrak i ljepota cvjetnih livada. Na jednom mjestu se, prema uputama jednog mještana, odvajamo kroz selo i spuštamo se do Hukmana, gdje nas čekaju auti.
Vraćamo se gradu, ali već kujem planove za daljnje izlete, među kojima će Lipa i dalje zauzimati svoje zasluženo mjesto.“

Ostanite mi zdravi i veseli. Vidimo se brže nego što to možete zamisliti.
Vaša Melita

Izleti 22. 5.2016