13.-15. 5.2016., Baške Oštarije-Završni 8. izlet Opće planinarske škole PD Grafičar

Kad je već morao doći kraj, neka bude spektakularan. Ludovanje do dugo u noć, dva dana hodanja, spavanje u hostelu, meditacija na jednoj od najljepših hrvatskih planina – neka zadnji izlet bude u Baškim Oštarijama na Velebitu. I bi tako…
U petak navečer, 13.5., dolazimo autima u Hostel Baške Oštarije i skupljamo se oko roštilja pijuckajući pivo. Kiša je lijevala kao iz kabla, no to nije pokvarilo toplu atmosferu koju mladi Grafičarci uspijevaju stvoriti gotovo ni iz čega. Nakon druženja duboko u noć, liježemo u tople krevete i netom kad smo uhvatili san, budi nas gromoglasna Tončijeva zviždaljka. Ajme, pa tek je 06:30! No, nitko se nije puno bunio, već smo grabili prve dostupne komade odjeće razbacane po sobi kako bismo bili što prije spremni. Nakon doručka, stajemo u vrstu umotani u kabanice i krećemo na hodanje. I tu slijedi Tončijeva druga spačka. Proveo nas je oko hostela nekih 50-ak metara i poslao natrag u šator u dvorištu. Dogovor je bio da ćemo najprije vježbati čvorove pa krenuti tek kad stane kiša. Oko 10h kiša je stala i mi spremno krećemo prema Kubusu. Još je dosta oblaka i ne pruža se neki poseban pogled, pa nas Neno vodi preko Basače do Planinarskog doma Prpe. Prpa je tamo i vrlo nas ugodno ugošćuje posluživši nam pivo uz koje nam je održao kratko predavanje o zmijama. Dobro, bilo je svega, samo ne zmija, ali nema veze. Kad smo izašli van iz doma, već se počelo razvedravati pa smo se odlučili ponovno vratiti na Kubus kako bismo uistinu doživjeli pogled koji se od tamo pruža. Bilo je zaista nezaboravno – iza nas zelena brda, a ispred pogled na otoke i tirkizno plavo more. Nakon takvog krajobraza možemo se mirne duše vratiti u hostel na mjesto gdje počinju avanture. Neki su legli na spavanje, neki se odvezli u Gospić u nabavu pića i hrane za roštilj, a neki su krenuli u samostalno istraživanje velebitskog krajobraza te stigli nadomak Kize koja nam je ovih kišnih dana tako blizu, a tako daleko. Navečer je opet slijedio odličan Gašin roštilj, pivo i zabava duboko u noć. Sljedeće jutro zviždaljke nije bilo i svatko se mogao probuditi kad god poželi. Kiša je opet počela padati pa smo se odlučili na promjenu plana. U 14h smo rezervirali posjet Pećinskom parku Grabovača. Predivna špilja prepuna raznolikih špiljskih ukrasa pokazala se savršenom zamjenom za hodanje koje su onemogućavale nezaustavljive teške kišne kapi.
Tako je polako, ali sigurno, došlo i vrijeme našeg rastanka. No, ako je kraj planinarske škole, to nipošto ne znači da je i kraj zajedničkih planinarskih izleta. Velebit ili ne bit’, što drugo reći? Velebitu ćemo se sigurno vraćati.
Vidimo se na još brojnijim izletima na kojima će se združiti stare i mlade snage Grafičaraca. Ubrzo! Vaša Melita

Baške Oštarije, foto Nikola Biliškov
Baške Oštarije, foto Tonči Buličić