17. 4.2016. Kum-4. izlet Opće planinarske škole

Kao cilj ovog izleta izabran je Kum, smješten između Zidanog mosta i Trbovlja. Iako se, barem za slovenske standarde, ne radi o previsokoj planini, uspon na Kum (1220 m) je bogat raznolikostima, a svaki će putnik biti obilato nagrađen prirodnim ljepotama.
U ranim jutarnjim satima smo se okupili na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, odakle smo otputovali do Trbovlja, s presjedanjem u Zidanom mostu. U Trbovlju prelazimo Savu i put nas odmah vodi šumovitom strminom do Velikog dola, prostrane livade s koje puca predivan pogled prema planinama na sjeveru. Prolazimo i Čebulovu dolinu, nakon koje opet ulazimo u prekrasnu bukovu šumu, prepunu ptičjeg pjeva, medvjeđeg luka te raznobojnog cvijeća. Nakon nekog vremena, šumska staza postaje strmija i krševitija, vodeći nas zapadnim obroncima na sam vrh Kuma.
Vrh Kuma je livada okružena šumom. Na njemu je smješten repetitor, crkva sv. Agneze te planinarski dom s popratnim sadržajima. U planinarskom domu smo se okrijepili ukusnim i prilično obilnim obrocima, a zatim smo nastavili druženje u društvenoj prostoriji.
Nakon otprilike 2 h opuštanja i nekoliko zajedničkih fotografija, došlo je vrijeme da, prema planu, krenemo k Zidanom mostu. Put započinje znatno krševitijom istočnom padinom, koja ujedno i nije toliko šumovita kao zapadna strana Kuma. Prolazimo pored pašnjaka na kojem pasu neobične dugodlake krave – saznajemo da se radi o sibirskim govedima. S lijeve strane pozdravlja nas crkvica sv. Marije, a nakon nekog vremena prolazimo kroz zaselke Bunič i Kovaček. Poslije toga, put ulazi u sve gušću šumu. Isprva jedva zamjetan, potočić uz put vrlo brzo se pretvara u živahan potok, sa sve dublje urezanim koritom. Šuma postaje vrlo gusta, a put se počinje strmo spuštati kroz uski kanjon. Uočavamo ruševine davno napuštenih vodenica, a potok nam s vremena na vrijeme presjeca put. Ova sjenovita i strma dionica puta završava s pogledom na široku Savu, iznad koje se s druge strane uzdižu šumovita brda. Nalazimo se oko 1 km sjeverozapadno od Zidanog mosta, u Trbežniku i, prema planu, tu bismo trebali preći Savu pomoću ručne žičare, tzv. cicke.
Međutim, cicka je bila neispravna, u što nas je uvjerio i domar, zadužen za njeno nadgledanje. Nije nam preostalo ništa drugo nego da se asfaltiranim putem prošetamo do prvog mosta, pređemo Savu i onda dođemo do Zidanog mosta. Već smo daleko za svojim leđima ostavili Zidani most, kad nam se konačno ukazala čelična konstrukcija mosta, nadomak grada Radeče. Iako zamoran za tabane, zbog tvrdog asfalta, i taj dio puta je bio lijep, jer vodi kroz malena, pitoreskna sela s voćnjacima u punom cvatu, a s obje strane iz šume nas je pratio pjev milijuna ptica. Sve u svemu, u Zidanom mostu smo imali još više od sat vremena do vlaka. To vrijeme smo iskoristili za okrijepu, uz ugodno druženje i pjesmu grafičarskog zbora. Kad nas je vlak vratio u Zagreb, iscrpnu evaluaciju izleta smo proveli u kavani Cug.
Zapisao Nikola Biliškov
Fotografije su snimili Nikola Biliškov i Tonči Buličić

Kum 2016, foto Nikola i Tonči