19. 9. – 20. 9. 2015. Boskovec-Golte, susret PD Delo i PD Grafičar

Jesenski susret planinarskih društava Delo i Grafičar, tradicionalno su organizirali planinari Dela. Ovaj put vodili su nas na Boskovec i Golte. Fotografije sa vrlo atraktivnog planinarenja i lijepog druženja, snimila je Jasminka Dugi, a dojmove sa izleta zapisali su Melita Varga i Dominik Vadlja. Pogledajte!

Golte, 2015

Izlet na Boskovec – Golte, 19. i 20.09.2015.

* SUBOTA, 19.09.2015.

Već u rano jutro, prije 7h, Grafičarci sa svom planinarskom opremom nestrpljivo stoje u krugu i časkaju čekajući autobus. Odmah čim je dovezao autobus na parking Cibone, vozač Mario pomaže planinarima ukrcati stvari ne bi li što prije mogli krenuti put Slovenije gdje će prijatelji iz PD Dela organizirati hodačku turu. Stigavši do graničnog prijelaza Bregana vidjeli smo velike gužve kamiona, automobila, autobusa i sirijskih izbjeglica koji su počeli podizati šatore u neizvjesnosti koliko će dugo čekati za prijelaz na slovensko tlo. Nakon nešto malo više od sat vremena konačno naš autobus prelazi granicu i juri prema gostioni Vid gdje će nas dočekati planinari iz PD Dela. Kroz velike prozore molećive oči Grafičaraca promatraju masivne sive oblake koji bi vrlo lako mogli donijeti kišu. Nešto prije 12h u daljini se nadzire predivna drvena kuća s puno šarenog cvijeća na prozorima, a ispred nje nekoliko planinarskih ruksaka. Da, to je gostiona Vid. Pozdravljanje s prijateljima trajalo je kratko i Delovci se ukrcavaju u autobus koji hita prema Mozirskoj koči. Nakon kraće vožnje stižemo do Alpskog vrta gdje se autobus parkira. Navlačeći gojzerice na noge, pogledi upereni prema tmurnom nebu ukazali su da je najpametnije spakirati i stvari za kišu. Ubrzo zatim krećemo prema Boskovcu na 1588m nadmorske visine. Put do vrha vodio je preko pašnjaka, stijenja i cvjetnih travnjaka. Nakon nekima težeg, nekima lakšeg uspona do zacrtanog cilja, pogled koji nas je dočekao odisao je mirom i osobitom ljepotom. Neki su se planinari pobacali na klupicu na vrhu i jednostavno osluškivali očaravajuću tišinu koja se širila planinskim krajem. Drugi nisu gubili puno vremena i izvadili su fotoaparate ne bi li ovjekovječili ovaj trenutak. Nakon što smo nešto prigrizli i popili, krenuli smo prema Mozirskoj koči gdje ćemo prespavati. Dolje nas je dočekao gulaš, a nakon ispijene pive krenula je pjesma i poneki ples. Pozitivna energija kojom je društvo zračilo odgodila je kišu koja je počela padati tek navečer. Druženje je potrajalo do kasno sve dok vesele i raspoložene planinare na kraju nije svladao san.

* NEDJELJA 20.09.2015.
Kiša je već u noći prestala padati i nebo je davalo znakove da će se popodne pojaviti sunce. Vrlo rano, oko 06.30h, već su se neki planinari digli iz kreveta ne bi li uživali u svježem alpskom zraku. Takve bi prilike bilo šteta propustiti. Nakon doručka i prefinog domaćeg alpskog čaja, čiji recept nećete dobiti ni za lijek, krećemo do Alpskog vrta gdje je planiran početak druge pješačke ture. Tu nas Delovci vode do hotela Golte za koji saznajemo da je nažalost u propadanju te da za koju godinu više neće raditi. Uspinjući se strmom stazom imena “Pot po Golteh” divimo se žičari koja tamo prolazi i penjemo se na 1573m nadmorske visine na Medvedjak. Pogled koji se prostire s vrha malokoga može ostaviti ravnodušnim. Spuštajući se do planinarske kuće “Trije ploti” teško se nadiviti predivnom cvijeću koje raste na travnatom alpskom tepihu. Nema zaustavljanja jer je kod pastirskog prenočišta “Stari stani” dogovorena pauza uz nezaobilazni planinski čaj. Netko bi pomislio opet planinski čaj, ali ni da ih deset popijete, vjerujte mi, ne bi utažili želju za tim božanstvenim eliksirom života. Časkanje i grickanje jabuka nije prošlo bez jednog planinskog konja koji je žicao sve što je stigao. I naravno, dobio to. Nakon poduže pauze i uživanja u jesenskom suncu krenuli smo kroz pašnjake natrag prema Mozirskoj koči i Alpskom vrtu gdje nas je već čekao autobus. Nakon što smo skinuli gojzerice i presvukli se u nešto suho, nekoliko planinara je ponudilo nam je kolače koji su osigurali dovoljno energije do ručka. Autobus nas je dovezao natrag u gostionu Vid gdje nas je čekao odličan ručak, a širokogrudni prijatelji iz Dela svima su platili piće. No, sve što je lijepo kratko traje pa tako i ovaj susret PD Grafičara i PD Dela. Vesela se ekipa morala rastati. Ali to nije prošlo bez nekoliko poljubaca i zagrljaja te planiranja idućeg skorog susreta. Tako su Delovci put dalje nastavili automobilima, a mi autobusom u Zagreb. Umorna i ozarena lica koja su se nazirala kroz prozorska stakla, bila su dovoljan znak da je izlet itekako bio nezaboravan.

Do skorog susreta,
Melita & Dominik