Rašica: Susret PD Grafičar i PD Delo 14.4.-15.4. 2012.

Subota, 7.00 sati, krenuli smo iz Zagreba praćeni kišom (prognoza nam nije bila naklonjena, ali ipak ne točna). Putujući ususret našim prijateljima iz Dela, dobro raspoloženje rastjeralo je oblake. Stigli smo na granicu vrlo brzo, ne misleći da ćemo se zadržati više od sata. Naime, našoj Branki je pala osobna karta iz ruke i misteriozno nestala na Ničijoj zemlji, u stvari u autobusu. Nakon duge i bezuspješne potrage, Branka i Miro su se morali vratiti u Zagreb, ali su organizirali sve da se vrate svojim autom i sretnu nas u Ljubljani. To je volja, što kažete?

Oko 11.30, s debelim zakašnjenjem stižemo kod Ruskog cara, gdje nas čekaju Delavci. Svi zajedno krećemo prema Tehničkom muzeju (Borovnica-Pekel). Zbog kiše prijašnjih dana, za uspon u Pekel bilo je malo opasno za veću grupu planinara, pa je plan promijenjen. No, dva sata smo uživali u muzeju koji ima i ugodan okoliš razgledavajući strojeve, zanate, eksponate iz životinjskog svijeta, proizvodnju meda, bicikle, motore, tramvaje i automobile vrlo interesantne povijesti. Među njima su bili najpoznatiji Titovi auti (Rolls Royce). Tu su nam se pridružili Branka i Miro, koji su u rekordnom roku stigli iz Zagreba autom.

Nakon muzeja, iznenađenje. Dule i Verica priredili su mali domjenak u svom dvorištu u Trzinu. Lijepo su nas ugostili i ponudili domaće delicije i kolače, a Milena je napravila tiramisu. Krećemo pješke preko Dobenog, do gostilne kod Blaža, gdje nas čeka bus. Uzimamo stvari i penjemo se do doma na Rašici.Tu nas očekuju ljubazni domaćini s večerom. Iza toga smo se lijepo družili makar nam je DJ zakazao, pa plesa i nije bilo.

Ujutro smo oko 9:00 krenuli prema koči na Mengešu. Dva sata lijepe šetnje kroz šumu. Vrijeme nas je još uvijek služilo. Na Mengešu, lijepom izletištu smo se odmorili i uživali. Onda još dva sata hoda prema Ljubljani, ali s kišobranima.

U Trzinu, u restoranu Bor smo ručali. Nakon toga krećemo prema Ruskom caru, gdje se opraštamo od naših prijatelja s planovima i veseljem do skorog susreta kod nas u Gorskom kotaru. Krenuli smo oko 16,00. Dok je cijeli autobus drijemao, Darko i Ružica su si kao pravi detektivi dali truda i pronašli misterioznu osobnu kartu na opće veselje svih, a najviše Brankino kad su joj javili. U Zagreb smo sretno stigli oko 19,00.

Pozdrav do sljedećeg izleta, koji je uskoro. Helop!

Zapisala Irena Šikić

Fotografije