Dan planinara Grafičara 17.-19.10.2008.

Zajedničko druženje Dela i Grafičara započelo je u petak nastupom Pentravaca. Cijelo vrijeme osjećalo se oduševljenje publike predstavom “Samo je nebo granica” i glumačkom ekipom. Slijedio je susret kod Đure koji prerasta u tradicionalan. Đuro i njegova kćer nesebično su nas počastili, pokazujući koliko cijene prijateljstvo i koliko nas ta druženja obogaćuju i oplemenjuju. Slovenci su ovaj put nadmašili sebe, došlo ih je skoro trideset. Najviše sam se razveselila Slavotu, koje je svoje obećanje da će doći i održao.

Drugi dan smo krenuli u 11 sata od doma Grafičar prema Stubičkim toplicama. Uz nas koji smo prespavali na domu, tu je bilo članova koji su stigli pješice, a neki su nam se pridružili kod Tomislavca. Sve u svemu 60 ljudi. Bio je to pravi pohod na Kapelščak.

Dado nas je vodio zagorskom stranom preko Hunjke, Fakultetskog dobra, Rakove noge i Podgore do Kapelščaka. Neke staze nisu korištene često, a u međuvremenu su u nekim dijelovima dobile i žičane ograde, pa su tu planinarski putovi neodržavani i zapušteni. Dan je bio sunčan, drveće na Sljemenu izgubilo lišće i sve nam je u prekrasnim jesenjim bojama bilo pod nogama. Pet sati hoda bilo je zadovoljstvo i ugoda svima nama. A na cilju nas je već čekala juhica od heljde za koju zaslužna naša majstorica kuhinje-Višnja.

Željko je bio glavni od roštilja, a domaćini su nas počastili odojkom. Uz nas 60 tu je bilo i onih koji su došli autima. Približili smo se stotki.

Ove godine svaki susret između Dela i Grafičara je ujedno i proslava 30-šnjice bratimljenja. Ali danas je prvenstveno Dan planinara Grafičara koji se ovako nestandardno slavio kod obitelji Bubalo. Irenini roditelji došli su nas ljubazno pozdraviti, a mi smo im zahvalni na toj nesebičnosti, da svoj mir i komoditet ustupe nama. Ujedno je to bila i zajednička rođendanska proslava nekolicine 60-šnjaka. Atmosfera je bila puna dobrih i opuštajućih vibracija. Stotinjak ljudi iz različitih mjesta, združeni tom količinom emotivnog naboja, bogatstvo koje u današnje vrijeme skoro da i ne postoji. Višnjin angažman oko buketa bio je pun pogodak. Luka koji živi makrobiotiku dobio je prekrasno aranžiran buket s povrćem i pokojim cvijetom. Vlado je uz tu raskoš s tržnice u buketu mogao naći i po koju kobasićicu, a izvirivala je i svinjska nožica. Takav buket bio je prigodniji i za Vojca. Slovenci su i ovaj puta pokazali talent za stvaranje happy , Merlinka koja si je sredila bradu, ali je zaboravila obrijati noge, uz mazni glas “happy birthday” uručivala je čestitke našim slavljenicima. Brane je šarmantno onako kako on to zna svakom slavljeniku darivao bocu vina s njegovom vlastitom slikom.

“Pučko veselje” se nastavilo. Neke grupice su pjevale, Đimi ih je pratio na svom kanta bajsu. Plesali smo i pjevali uz Vagabunde. Dragica je recitirala, a nešto kasnije čitane su i Janezove pjesme. Ako i nismo doslovce razumjeli u stihovima smo osjetili dušu. Onda nas je zaokupio Ivan sa svojom gitarom i glasom. Tamburaši koji su ponovo dobili priliku, nastavili su svirkom i poslije 12 sati na domu Grafičar. Jedan susret za sjećanje, koji govori da su životne vrijednost nešto drugo od građanskih standarda.

Fotografije

Zapisala Neda