Krk, Goli i Grgur 04.10.2008.

Zajednički izlet PD Grafičar i PD Kapela. Organizacija PD Grafičar.

U rano, pravo jesenje tmurno jutro, krenuli smo prema Krku i Golom otoku. Golom otoku koji ima tmurnu i tjeskobnu prošlost, kao što je bilo tmurno i zagrebačko jutro 04.10.2008.

Znali smo da će nas tamo dočekati prof. Bobinac koji je nažalost dio svoje mladosti proveo u tom tužnom okruženju. Trudili smo se putem dobro zabaviti, bez obzira na rominjanje kiše. Imali smo i klasične planinarske kanape sendviče od kruha, masti, češnjaka, soli, crvene paprike i luka ( bez toga se nemre, pogotovo u hladna jesenska jutra).

U Krk smo stigli sa zrakama sunca, a na rivi nas je dočekala pleh muzika i Tonči sa svojim brodom Tajana. O posadi ne treba ni govoriti; nema je nigdje kao na Tajani.

Zaplovili smo prema Golom otoku uz finu marendu, frigane srdele i crno vino. Opustli smo se uz vino, pala je i pjesma. Poveli su je malobrojni članovi PD “Kapela”, a prihvatili smo je i mi na čelu s našim Vjekom Dominijem, Đimijem, Đurom i Vladom Sorom. Stigli smo do Senjskih vrata i tamo nas je pošteno zaljuljala Senjska bura. More se pjenilo neopisivo lijepo, morska čipka je bila prekrasna. Nismo se dali smesti ni od Senjske bure, lovili smo čaše i bocune po brodskim stolovima i uživali u pjesmi.

Pristali smo uz rivu Golog otoka ne sluteći kakvo ćemo svjedočanstvo čuti od prof. Bobinca. Vrijeme je bilo prohladno, burovito ali sunčano, no to nije moglo otjerati hladnoću oko mog srca zbog svjedočanstava koje sam slušala obilazeći kazamat na Golom otoku. Svi smo hodali u tišini, pognutih glava, kao da smo mi krivi za prošlost. Čovjek ne može povjerovati što čovjek može činiti čovjeku.

Nećemo više o tome!

Na Tajani su nam po povratku servirali ribu sa gradele i crno vino. Zaplovili smo prema Grguru. Putem do tamo bili smo u svojim mislima. Tek nas je malo raspoložio prizor na Grguru, srnice i srndaći te kormorani koji su uz obalu lovili ribu.

Bilo je i hrabrih među nama, čak dvoje, Dado i Jurina Višnja, koji su se okupali.

Zapjevali smo prvo sa pola glasa, a kad je Đimi izvukao svoj slavni kanta bajs od kante za boju, špage i kolca, krenulo je na bolje.

Jedva nas je sirena sa Tajane potjerala na brod. Bura se stišala i zaplovili smo uz pjesmu do Krka. Na rivi nas je dočekala muzika i opet smo zaboravili na dogovoreno vrijeme povratka. Zaplesalo se uz muziku primorskog melosa. Da nas nije bilo muzičari bi svirali samo za sebe, a mi smo svojim plesom podigli na noge staro i mlado, a bogme i Ruse koji su tamo bili na nekoj regati.

No i tom izletu je morao doći kraj. Makar smo bili potreseni svjedočanstvom koje smo čuli, ipak je izlet bio jedan od mnogih izleta za pamćenje.

Fotografije

Zapisala Višnja Gačić