Triglav 2863m, Slovenski smjer 09.08.2008.

Nakon nekoliko odustajanja uspjeli smo se dogovoriti, Pavle, jedan od mojih ljubljanskih prijatelja i ja. Petak popodne nije obećavao; tri puta padala je tuča, a kišilo je do kasno u noć. Usprkos tome ustali smo prije četiri sata i nakon jutarnje kavice krenuli za dolinu Vrata. U 6 sati krenuli smo prema Pragu, da bi se u pola osam opremljeni uputili u Slovensku smjer s mjesta gdje su ulazi i u još neke smjeri.

Ušavši u smjer, ušli smo u nešto što sam do sada sa poštovanjem promatrao svaki puta kada sam došao u Vrata. Gdje god sam krenuo, na bilo koju stranu pogled bi svrnuo na “Stenu”, moćnu, dugu oko tri kilometra, visine oko 1300 m, nad kojom bdije “Očak” kako mu tepaju Slovenci. Triglav, simbol Slovenaca i meka planinara, alpinista i inih koji sa svih strana hrle putevima prema vrhu od 2863 m.

Penjući kroz “Slovenku” prisjećao sam se svega što sam čuo ili pročitao o smjeri, i osjetio što znači preko “macesna” do “Belih plata” i “Bučerjeve stene”. Kroz Slovensku grapu po snijegu do vrha, podno Slovenskog Turna, pa lijevo u “Prevčev istop”.

Pavle i ja penjali smo svaki za sebe, da bi na tri mjesta iskoristili uže za osiguranje i lakše napredovanje i da ne podcjenjujemo II i III ocjenu težine uspona. Težina je dodatno pojačana brojnim sitnim kamenčićima i krušljivom stijenom. Nisu samo priče, o izuzetno teškoj orijentaciji. Istina je, vrlo lako se povedete za kakvom gamzovom stazicom ili za nekom “logičnijom” smjeri, no ubrza shvatite da ste ušli u nešto što vam može zadati velike probleme. Nije zanemarivo ni 800 m/nv.

Dodatni užitak je svakako impresivan pogled na niz vrhova od Pihavca, Bovškog Gamsovca preko Razora, Dolkove Špice i Škrlatice do Dovškog Križa. Nad nama je pokroviteljski Triglav. Oko nas raskrilio je svoju moćnu stijenu. Svi strahovi oko lošeg vremena od ranog jutra su nestali, a vrijeme nas je počastilo ljepotom i bistrinom dalekih pogleda, te dobrom temperaturom. Izuzetan doživljaj prolaska kroz lijepu smjer. Izlaz iz smjeri “Prevčevim istopom” u 12 sati i 10 min. Sretni i zadovoljni. Nije izostala ni “Žuja”.

Još prije smo dogovorili da nakon izlaza iz “Slovenke” idemo u dolinu. Obveze i Pavla i moje uputile su nas. Ostao sam na 38 uspona na Triglav, no uspon kroz “Stenu” je jedini koji mi je nedostajao. Više ne. Kad smo došli u Kotle i do Begunjskog studenca nije bilo dileme. Do Aljaževog doma sišli smo Tominškovom, stazom koja je u lošijem izdanju bila na mom prvom usponu na Triglav.. Danas je to prekrasna staza, možda i najljepša u okruženju “Očaka”. Dolazak do Aljaževog dom u 16 sati. Nije loše. Odmor kratak ali učinkovit. Pivica i pogled na “Stenu” i na vrh.

Zadovoljni kvalitetnim usponom dogovorili smo se da ovaj uspon kroz Slovenku posvetimo 35 godišnjici druženja PD Grafičar i PD Delo, te 30 godišnjici bratimljenja naša dva društva. Bilo je to 35 godina kvalitetnog neprekidnog druženja. Nadamo se i u narednim godinama isto takovoj kvaliteti.

Hvala i mom prijatelju Pavlu. Vidjet ćemo se uskoro. Doviđenja.

Fotografije

Zapisao Dado Kralj, gorski vodič