Susreti PD Delo i PD Grafičar 2008. godina

2008 godine smo imali nekoliko prekrasnih izleta pa se nadam da nam nećete zamjeriti ako i sa zakašnjenjem postavimo nekoliko kartica teksta naših članova, a uz moj izbora slika nadam se da će svaki od naših posjetitelja uživati kao što i mi uživamo.

Ne znam da li Vam znače nešto brojke 140, 141, 142, 143. S obzirom da sam u druženju s planinarima PD Delo iz Ljubljane 35 godina, znače mi puno.

140-ti susret PD-a na Rašici 12.-13.04.2008.

141-vi susret PD-a na Cresu 16.-18.05.2008.

142-gi susret PD-a u Trnovskom gozdu 21.-22.09.2008.

143-ći susret PD-a na Medvednici na tradicionalnom danu planinara PD Grafičar, 17-19.10.2008

Jako sam ponosan na to da sam na većini tih susreta bio aktivno prisutan i nosim u sebi puno pozitivnih emocija i sjećanja. Neka ih bude još toliko.

Rašica

12.-13.04.2008.

Na puno mjesta održavani su susreti dva prijateljska planinarska društva, ali nekako je postalo uobičajeno, tradicionalno da prvi susret u godini bude na Rašici. Ljubljansko brdo kao što je Medvednica zagrebačko, na kojoj je tradicionalno zadnji susret u godini. No 2008. god. bila je ujedno i 30-ca bratimljenja, pa smo odlučili to prigodno obilježiti.

Uobičajena “stanica” u Ljubljani “Ruski car”, opet je izbjegnuta. Druženje smo započeli kod obitelji Kljun u Volavju, koje se nalazi u blizini Jančja. Obitelj Pavla Kljuna ugostila nas je u svom domu, gdje smo bili ponuđeni raznim delicijama koje su pripravile vrijedne ruke članica PD Dela. Prošetali smo i do Jančja, te popodne se odvezli do pod Rašicu. Smještaj u dom svima nam je znan, a dobra veselica nije izostala niti ovaj put. Imali smo i show “Zvijezde pjevaju” u režiji planinara Dela pod vodstvom Vojca.

Ujutro odlazak s Rašice, a kamo nego prvo u Dobeno na dobru medicu, pa dalje za Medvode. Iznad Medvoda je Mihelčičev dom na Govejku. Do njega smo došli preko Osovnika, po kiši, ali lijepo proljetno hodanje od oko dva sata. Ovdje smo 1978 god. potpisali povelju o bratimljenju između dva prijateljska društva, PD Delo i PD Grafičar. Prijateljstvo koje traje 35 godina, a nadamo se da će trajati još puno godina.

Fotografije

Cres

16.-18.05.2008.

Teško je nakon skoro godine dana prisjetiti se detalja, ali kada vam je sjećanje pozitivno sve je lakše. Kao i svake godine izlete zajedničke s PD Delo dogovaramo na danu Grafičara. Za Cres smo se odlučili iako smo prije nekoliko godina već posjetili taj otok. No dosta se ljudi izmjenilo u oba društva pa smo poštovali želju zainteresiranih, no ni nama koji smo možda češće na Cresu nije teško ponovo ga posjetiti. Cres je zanimljiv otok kako po povijesno-kulturnom značaju tako i planinarski.

S našim prijateljima iz Dela sastali smo se na Otoku i zajednički se smjestili u depadansi hotela Kimen. Nije nas bilo previše, “samo” oko 80-tak. Vrijeme nas nije poslužilo, kišica nam je dosađivala, a i temperatura nije bila baš visoka.

U subotu usprkos lošem vremenu krenuli smo iz Nerezina na Osoršćicu. Crkvica SV. Nikole nekima je poslužila kao mjesto za presvlačenje. Na vrhu Televrinu /588 m/ kao i čitavim usponom malo smo se zaustavljali jer i pogledi nisu bili baš za uživanje. Na domu Sv. Gavdent odmorili smo uz piće i dobru hranu. Spustivši se u Osor razgledali smo arheološki muzej u kojem smo se upoznali s dijelom bogate povijesti grada Osora, otoka Cresa i Lošinja.

Nedjelja je. Usprkos kiši i lošem vremenu nastavili smo obilazak otoka Cresa. Lubenice su pretpovijesno naselje, seljački grad star oko 4000 godina. Nalazi se na strmoj litici /378 m/, što se strmo ruši u more. Zadivljuje položaj na litici s koje budno pazi na Kvarner i na put od Vranskog jezera.

Iz Lubenica odlazimo kroz gradska vrata, jedna od dvoja koja su ostala od zidina koja su opasivala grad. Prolazimo kroz livade i šumarke prekrasnom stazom za Valun. U jednom dijelu prolazimo kroz lijepu šumu hrasta medunca koja nas podsjeća na park šumu. U jednom momentu ugledam prekrasnu orhideju, zvanu u narodu Papučica. To me podsjetilo da biljni pokrov Cresa i Lošinja broji oko 1700 vrsta bilja. Za usporedbu Velika Britanija broji oko 1300 biljnih vrsta. Ovo naše bogatstvo nažalost premalo čuvamo i pazimo.

Dolazimo u Valun. Valun, naselje koje su u stvari stvorili stanovnici starog naselja Bućeva, koje se je nalazilo pored crkvice Sv. Marka kod raskrižja za Lubenice. U trijemu crkvice nađena je Valunska ploča iz 11 st., koja je uz Bašćansku ploču najstariji spomenik pisan glagoljicom. U centru mjesta nalazi se restoran, nekadašnji toš za masline, a u zidove terase ugrađene su kopije najstarijih glagoljaških spomenika Istre, Kvarnera i Dalmacije. Lijep glagoljaški lapidarij.

U Beli smo došli po jakoj kiši. No to nas nije spriječilo da obiđemo muzej i utočište za bjeloglave supove, uređeni mlin kao mali etnografski muzej. Beli je jedno od pretpovjesih mjesta otoka, star oko 4000 god., imena dobivenog vjerojatno po ugarsko-hrvatskom kralju Beli. Uz nekoliko crkvica koje datiraju od 9-14 st., zanimljiv je za pogledati i rimski most, a treba pogledati, možda se i okupati u moru lijepe plaže Pod Beli.

Naš obilazak otoka polako se bližio kraju, bližio se i rastanak s našim prijateljima iz Dela. Nema više dugih rastanaka, već samo stisak ruke, zagrljaj i obećanje da se vidimo na sljedećem susretu negdje u planinama Slovenije ili Hrvatske. No dali je to važno gdje. Ne, naći ćemo se u planini, uživati i veselit se, a bit će to 142-gi susret PD Grafičar i PD Delo u u druženju dugom 35 godina.

Fotografije

Trnovski gozd

21.-22.09.2008.

Iznad Vipavske doline nalazi se Trnovski gozd, šumsko područje u kojem se nalazi kuća Antona Bavčerja na Čavnu 1242 m. To je mjesto na kojem smo upriličili 142 susret prijateljskih pl. društava Delo i Grafičar. U dva dana ugodnog druženja obišli smo Iztokovu kuću i Mali Golak 1495 m. Zar treba više uopče napominjati da smo se navečer dobro zabavili.

U nedjelju smo u dvije grupe sišli s Čavna. Jedna pješke preko Male gore 1034 m do Putrihe u Ajdovščini, gdje nas je dočekala druga grupa koja se dovezla autobusom. Druga grupa obišla je i poučnu stazu Hublje, stazu od izvora Hublje uz korito riječice do Trnja kod Ajdovščine. Ugodan i lijep izlet u rubni kraj Krasa u koji često i rado dolazim. Nadam se da ćemo opet doći u taj kraj. Tu je Nanos, Kras, špilje i jame, biseri Krasa i toliko lijepih
krajeva da sam siguran da ćemo se vratiti.

Fotografije

Zapisao Dado Kralj