Ako još niste posjetili Mljet

Ako ste se u ovom hladnim zimskim danima zaželjeli sunca i mora, podsjetit ću vas na Mljet. Što, niste još tamo bili?

Otiđite i poželjet ćete doći ponovo. Ne morate ići direktno na trajekt. Imali smo sreću. Putem od Knina skrenuli smo do slapa Krčić, za kojeg su nam mještani rekli da se pojavio prije tri dana. Impresionirala nas je silina vode koja je nakon deset dana, kada smo se vračali, većim dijelom presahnula.

Krenite preko Imotskog. Zadivit će vas Modro i Crveno jezero. Do Modrog se možete spustit stazom u dubinu, pa i okupati, ako je dovoljno toplo doba dana. Crveno jezero je nedostupno i kao veliki duboki bunar usječeno u crvene strme stijene. Treba ga vidjeti pri zalazu ili izlazu sunca, kada ta boja daje još upečatljiviju sliku. Iznenadit će vas i veliko plodno Imotsko polje, naročito ako u ovom kraju očekujete samo kamen. Provozate li se kroz polje do Prološkog blata, vidjet ćete da je vrlo rijetko obrađeno. “Nitko nam ne otkupljuje”, kažu stanovnici, nezadovoljni nebrigom države. I ne zaboravljaju spomenut, da je u prvom sazivu Sabora iz tog područja bilo sedam zastupnika i da niti jedan nije ništa učinio za svoj kraj. Na povratku dok se vozite uz Vrliku, vidite li natpis Zelena Katedrala-stanite. Crkva na travi u parku, bez zidova samo s nosivim stupovima i krovnim gredama stopljena s zelenilom. Doživljaj mira i tišine u prirodi. Spuštate li se preko Opuzena, otkrit ćete ljepotu u slici koju pružaju obrađena polja nebrojenih pravokutnika u različitim nijansama zelene. Ako se niste u mogućnosti zadržati u Malom Stonu, učinite to svakako na povratku s Mljeta. Popnite se na zidine, ostale još od Dubrovačke republike, i uživajte u najvećem građevinskom ostvarenju ovih prostora. Svidjet će vam se i pogled na slikoviti zaljev sa solanom preko crvenih krovova stonskih kuća omeđen šumovitim brdima. I ne zaboravit kupiti kamenice, jer u ovom kraju su najbolje i najjeftinije.

Nastavite Pelješcem i trajektom iz Prapratna, brzo stižete na Mljet. Dignete se iznad Sobre i ako krenete lijevo stići ćete do Saplunare s pješčanim plažama i vrlo finim crnim vinom. A možete ići kao i mi, na drugu stranu prema Nacionalnom parku. Na ulazu će vas iznenaditi visina cijene ulaznice. Devedeset kuna za posjet. Kontrola naplate je savršena. I naplata prijevoza na otočić u Velikom jezeru funkcionira odlično. Kontrola onih koji okolo love s podvodnim puškama ili rone u odijelima uz vanjske obale otoka nije učinkovita. A i neke stazice bi se mogle bolje održavati. Ako želite u pansionu, možete ribu jesti svaki dan. Mi smo bili u Solinama, nekadašnjem ribarskom mjestu, uz kanal kojim more ulazi prema velikom jezeru. Početak kanala zatvoren je naizmjenično postavljenim kosim molovima kao prepreka ulaska većih brodica. Sam ulaz u Veliko jezero nešto je dalje i zbog male širine stvara jaku struju vode koja ovisno o plimi i oseci mijenja smjer.

Svako smo jutro, rano dok je more još mirno, preplivali na drugu stranu kanala. Da smo išli pješice oko jezera pješačili bi 12 kilometara. Zato smo imali bicikle. I vi ih uzmite ili ih barem posudite na dan dva. Vidjet ćete i druge kako se voze biciklima, stanu gdje žele, okupaju se: možete se šetati kilometrima-oko Velikog i Malog jezera i do kraja otoka, uz strme litice koje nerijetko završavaju pećinama i koje ulazi more. Kanuom možete svojeručno stići i na slikoviti otočić u Velikom jezeru, na kojem je nekadašnji Benediktinski samostan još iz 12 stoljeća.

A vi ste se zaželjeli planinarenja i vrhova! Ima i toga. Iz samog Nacionalnog parka možete se popeti na Montokuc, gdje je smještena protupožarna osmatračnica. I pogled se pruža na sve strane. Na jezera i Polaču s jedne, a na kanal i otvoreno more s druge strane. Sve oko vas je u zelenilu bora. A borovi se spuštaju s vrha brda u samu vodu, pružajući nesvakidašnju ljepotu u tom dodiru zelenih grana i valova. Nemojte vjerovati tablama na kojim piše vrijeme uspona na Montokuc. Mislili smo da je vrijeme određeno prema turistima, kojih je većina, a kad tamo i planinari bi tu vremensku odrednicu mogli stići samo trčećim korakom. Nedostaje vam gužve? Možete se s Montokuca spustiti pješice u Polače. U mirnoj uvali sidrene jahte, restorančići, a uz obalu ostaci nekadašnje rimske utvrde. Ali vi bi se ipak popeli radije nešto više. Veliki grad je najviši vrh otoka, 514 m n/v, iznad Babinog polja, sa prekrasnim vidicima. Bio je deveti mjesec. Pansion je jeftiniji, more je toplo, a nije prevruće za hodanje. Grmovi erike cvali su oko nas uz dobro markirani put do vrha.

Znači, odlučili ste se doći sljedeće godine na Mljet. Srest ćete možda i nas, jer nismo još mnogo toga vidjeli. A svakako ćete sresti ljude koji kao i vi znaju uživati u prirodi, vole hodati i imati ispunjen aktivan odmor u nestvarnoj ljepoti mora i šume.

Neda