Nedjelja jutro 05.11.2006. godine,

Jutro divno i krasno. Sve kaj mi je trebalo pripremio sam u subotu navečer tako da mi je za izlet trebalo još samo ženi objasniti da je to jako dobro za boljitak naše bračne sreće i da su ljudi od vajkada išli na izlet bez žene i male djece. Sreća uspjelo je i ja sav sretan izletih van i prošetah prvo do tramvaja i dovezoh se do Cibnoninog tronja.

I svi ti ljudi divni i krasni. Prvo pozdravih slučajno oduševljeno našu dragu Nadu Zeljaricu. I onda je počelo, a gdje su ti žena i Maja (prvi put). Taman kad dobih želju da promijenim to planinarsko društvo koje ne ide na neke izlete gle čuda, brdo razdraganih i veselih starih planinara i pokoja nova planinarka. Izljubili smo i našeg dragog Šimu da nas doveze bar do Celja, da ne idemo na Sloveniju pješke. Kako to obično biva na tim izletima zapičio Ivek naš vodič da prođe kroz podvožnjak odnosno preko pruge prije Irene i nego što Đurđa i Asja počnu prigovarat. A gdje su ti žena i Maja (drugi put) ko da nitko nema žene i Maje.

I kaj se dogodi. Onako promašeni dođosmo do vrha zvanog Celjska Koča u ritmu kako kome paše i konačno dobih priliku svima sad objasniti da su ljudi od vajkada išli na izlete bez žene i male djece.

Od jutra počašćeni, red Amara pa red Dado Viskija pa red sira pa rakija na kojoj piše samo Krasno pa dvaput zapisana JOTA i gdje drugdje odozgo nego u LAŠKO raspoređeni u tzv. Trojke i svi počnu ROGONJA, ROGONJA, CRNI ROGONJA, a od vajkada ljudi idu na izlet bez žene i male djece. Poslije dobre pive kaj može bolje pasat nego dobra mrzla crna u povratku.

U busu opet ludilo. Gosp. Bartolić spržio neki CD i raznježio čak i Dadu na njegov imendan. Bi ga najrađe izljubit da nije onako divne i krasne gospođe pore njega. Kažu ko rano rani dvije itd, a naši Campići sretni na dijeti, a Dubravka i ja sretni što vidjesmo Campija u dva kratkometražna mobitel-filma. Ne bi čovjek vjeroval naši dragi susjedi prebrojaše nas i kad smo izlazili iz Dežele ili to naš predsjednik ima i tamo svoje gospođe.

Kako Fanti izbrojaše tako se mi raziđosmo. Prvo Luka pa Kata pa svi sretni i veseli.

P.S. Neda mi reče kako je dobro znati gdje su žena i Maja, a ja se sjetih da bi možda bilo zgodno da to i drugi znaju i oni koje to zanima.

Jurica