28. 04. – 01. 05. 2006. – Vis – Susret PD Grafičar i PD Delo

Grafičar i Delo u toku svog zajedničkog susreta “osvojili” su Vis. “Okupacija” Visa na četiri dana bila je uspješna, iako smo na svakom koraku nailazili na tragove utvrda, osmatračnica, bunkera. Obišli smo i jednu “garažu” za torpedne čamce. Sve napušteno. A tako djeluje i cijeli otok. Jedinu aktivnost zapazili smo na mjestu starog doma zdravlja gdje su bagerima rušili stoljetne palme. I neki je lokalni moćnik počeo graditi apartmane, koji svojim smještajem dominiraju iznad samog mjesta Visa. Stare, napuštene kamene kuće kojima kroz prozore smokve pružaju grane, a cvijeće uljepšava raspucane krovove, čekaju neke nove vlasnike koji će se zaljubiti u mir i opuštenost otoka.

Ponosni na sunčani otok Višani se hvale da u cijeloj godini imaju samo 28 kišnih dana. Mi smo iskusili tri. Ali Vis nas je osvojio mirisom bujne vegetacije i najljepšim palmama na Jadranu. A i viški “bijeli” plavac svima se je svidio. Spavali smo u Rukavcu. Neki su spavali više, a neki su noći proveli uz muziku i pjesmu, zadovoljivši se samo s kojim satom sna. Čak je i Ivek rekao da je dobro spavao. Nakon noći u autobusu kada su mu tuđe noge padale na glavu, ni za ove u apartmanu nismo sigurni da ih nije proveo sjedeći.

Maša je dolično proslavila svoj rođendan. A i Pavel nakon što je u uvali uz more s društvom zapalio prvomajski krijes, došao je sudjelovati u fešti, koja je trajala još dugo nakon što je poslije 24 sata 01.05.-tog primio rođendanske čestitke. Tulum je trajao tako dugo, jer se je i roštilj pekao satima, duboko u noć. Skoro je već prošao i Campijev prijedlog da se pozove Rubelj gril. “Diverzant” Branko zapalio je vatru i kad je na plamen trebao staviti ugljen, bacio je još drva /smokvina/ i otišao spavati. Vlado se uključio u zadnjem trenutku, spašavajući žar i očekivani roštilj, dok su drugi plesali uz muziku za koju je sve tri večeri zaslužan naš disk jokej Jurica uz dodatnu pomoć Irene i njezinih CD-a. To je onaj Jurica koji je dobio novi nadimak – Slani, nakon što je prije dvije večeri napravio roštilj od mesa koje je sedam dana držao u pacu. Čak je i mačka koja je zabunom pojela tog izgledom lijepog mesa u očaju jurila na obalu gasiti žeđ morskom vodom. Čast obitelji Čorko sačuvala je Helena, koja nas je osvojila svojim lepršavim plesom s elementima ruskog folklora. Dobro da je Branko spavao.

Dan ranije bila je zajednička večera, za svih 90 sudionika ovog pohoda, uz hobotnicu ispod peke, koja je svima na stolove došla u isto vrijeme, jer je u konobi “Rokis” pripremana u desetak peka. Za sve nas pronašli su dvoranu koja je služila kao kazalište. Sa pozornicom. Među nama bilo je dovoljno glumaca, a i plesni ansambl, djelomično i u gojzericama, bio je zaslužan za uspjeh predstave. Prvi je na pozornici nastupio Vlado, a i Pavel je sa strane Dela održao pozdravni govor. Glavni glumac večeri, koji je osvojio svu internacionalnu publiku u dvorani bio je Zvonko. On je bio među većom grupom koja se odlučila planinariti po otoku. Ništa ih nije smetala kiša. Dapače, oni su tri puta ponavljali “rutu” koju su već prošli, ne bi li se smoćili do gaća. I tako je Zvonko morao skinuti svoje i dobio je dadine crvene kupaće gaće u kojima je uz gole noge i vintericu bio zapažen dok smo se penjali do Titove pećine. Dio nas koji nije imao karakterne osobine i ustrajnost planinara, sakrio se pred kišom u komiške kafiće, ne skrivajući zadovoljstvo uz rogačicu da nije među elitnim pokislim planinarima. Stigli smo obići i Ribarski muzej u kuli, diveći se poznatoj komiškoj falkuši.

Slijedeći dan, na odlasku nas je otpratilo sunce, pokazujući kako Vis može biti još ljepši i ugodniji, ne bi li nas namamio u ponovni posjet. Po običaju izljubili smo se s našim prijateljima iz dežele, s kojima smo se ugodno družili. Dado je naš dvostruki član. Već je godinama i član Dela. Naviknuti smo na njegove bolne rastanke s Delom, ali ovaj je bio još bolniji, jer ga je istovremeno boljelo i koljeno, koje je izložio u prolazu između sjedala. Glasno je izražavao svoje emocije kad ga je netko od nas u prolazu dodirnuo u koljeno. Uz sigurnog Juru i Jimmy-ev milozvučni glas opuštali smo se ojačani za susret sa sutrašnjom svakodnevnicom.

Neda