12. 11. 2005. – Proslava Martinja

Tri tjedna nakon proslave dana PD “Grafičar” evo nam i Martinja. U dvorani našeg doma na Malom Sljemenu do 20 sati, unatoč gustoj magli koja je zavila Medvednicu od podnožja pa do 800 m/nm, natiskalo se oko 80 sudionika. To su naši članovi, njihovi prijatelji i od prijatelja prijatelji. Njih dvadesetak prvi puta vidim. Nestrpljivo čekamo početak ceremonije krštenja mošta zakazanu za 20 h. Večera je predviđena tek poslije tog događaja. Po starom se običaju kasni. Koliko se sjećam, u posljednjih desetak godina, niti jedno događanje nije započelo u zakazano vrijeme, obično iz nepoznatih razloga. Teško se iz Balkana, gdje je kašnjenje znak moći, probijamo u Europu gdje je točnost pravilo ponašanja. Već je 20,30 h. Nervoza raste. Đurđa još jednom provjerava tko će večerati, a Marija se trudi dodijeliti četrdesetak ležajeva većem broju zainteresiranih za noćenje.

Konačno, osjetio se miris tamjana i iza crvenog zastora pojavio se biskup Zoran po prvi puta u društvu s kardinalom Ivicom Zagrebačkim. Prate ih pomoćnici Vlado, Đimi, Mirko i Linc. Ispred improvizirana oltara su demižoni i boce raznih veličina pune mošta koji čeka da postane vino. To su proizvodi članova našeg Društva koji imaju vinograde, možda samo nekoliko trsova, ili ih uopće nemaju, ali ih veseli baviti se vinarstvom.

Na početku Vlado čita životopis sv. Martina, a zatim Ivica Zagrebački s pomoćnicima, tradicionalnom ceremonijom, popraćenu pjevanjem prikladnih napjeva uz pratnju tročlanog orkestra, mošt proglasio vinom. Većina, kojoj je krulilo u želudcu, konačno je dočekala večeru, krvavice i kobasice sa zeljem i krumpirom. No, i to nije bilo jednostavno provesti, jer za stolovima ima tek pedesetak mjesta. Kao planinari odmah smo se dogovorili da ćemo večerati u dvije smjene, što je obavljeno bez problema. Za večerom, a i poslije nje, pila su se ili samo kušala vina naših članova, ali i ono s Krešinog šanka. Kada smo se namirili jelom i pilom započeo je ples, koji je s manjim prekidima trajao do ranih jutarnjih sati. U trenutcima odmora uz vino se konzumiralo pečeno kestenje. Oko tri sata ujutro članovi su orkestra pospremili svoje instrumente, pa se nastavilo plesati uz glazbu sa CD-a. Kad su se nazočni zasitili plesa, pjevalo se uz gitaru u Krešinim rukama sve do 6 h.

U nedjelju oko deset sati probudio sam se i pogledao kroz prozor. Razočarala me je gusta magla, jer sam očekivao sunčan dan kakav je bio u subotu. Oni koji su ostali spavati strpljivo su čekali da se pojavi Sunce. Kako se to do podneva nije dogodilo, dio se odlučio za povratak u Zagreb. Oni uporniji pridružili se zabavi u organizaciji Zagrebačkog planinarskog saveza za dvjestotinjak planinara koji su, unatoč magli, povodom Dana planinara Zagreba, pješice došli do Malog Sljemena.

Vujko