Izlet na Donačku goru 20. 03. 2005.

U 7,30 h nas četrdeset osam planinara uputili smo se autobusom prema Krapini. Jutro je bilo oblačno, ali se na sjeveroistoku vidjela pruga plavog neba što je obećavalo dan bez kiše. Nakon zaustavljanja na odmorištu u Začretju stigli smo do hrvatsko-slovenskog graničnog prijelaza Đurmanec. Slovenski policajac pokupio je naše osobne iskaznice i ostavio nas čekati 35 minuta. Takav postupak doživjeli smo prvi puta od kada odlazimo u Sloveniju na izlete. Jamačno se radi o Schengenskim propisima. Oko 10 h stigli smo do škole u Radencima gdje smo se iskrcali i uputili prema planinarskom (Rudijevom) domu na Donačkoj gori (590 m/nm prema podatcima PZS-a). Najbržima je trebalo oko 1h lagana uspona, a većini oko 1,15 h. Devetero ambicioznih odmah se uputilo na zasniježeni vrh (883 m/nm). Za uspon i povratak u dom trebalo im je oko 1,15 h.

Nakon objeda i odmora, oko 13 h počeli smo silazak, jedni po cesti, a drugi po kratici. Jedima i drugima do autobusa trebalo je oko 1 h. Ukrcali smo se na autobus i uputili u smjeru Podčetrtka. U njegovoj blizini nalazi se samostan Olimje. Jedan od franjevaca-konventualaca (minorita) proveo nas je baroknom crkvom i bivšom redovničkom ljekarnom, jednom od tri najstarije u Europi. Kako se u blizini nalazi čokoladarnica mnogi su kupili njezine proizvode. Nastavili smo prema obližnjem Jelenovom grebenu, ugostiteljskom kompleksu na čijim se padinama šeću srne, jeleni i mufloni. Nakon kraćeg odmora i onog što s time ide, nastavili smo do obližnje obiteljske pivovare. Tamo su nam se pridružili naši članovi Grozdana i Zvonko te nas ponudili sa slanim kolačima. Napokon, nakon tolikih zaustavljanja, vratili smo se u Zagreb oko 20 h, veoma zadovoljni uspjelim i zanimljivim izletom.

Vujko