22.-23.07.2017.-Triglavska jezera ili Raj na Zemlji koji zaista postoji


Subotom rano ujutro, oko 6h, već se okupio određeni broj Grafičaraca i Kapelaša željno iščekujući polazak prema Triglavskom narodnom parku. Dva planinarska društva udružila su snage kako bi izlet bio što jeftiniji i dinamičniji. Nakon trosatne vožnje preko Ljubljane i predivnog Bleda stižemo polako, ali sigurno do Stare Fužine s koje kreće naša planinarska pustolovina. Strma planinarska staza pokazuje svoju nemilosrdnost od samog početka dok nam sunce izbija znojne kapljice na čelo. Nismo ni svjesni što nas sve čeka, ali nas avanturistički duh i pogled na Julijske Alpe guraju naprijed. Uskoro se uspinjemo na vidikovac s kojeg promatramo neopisivu ljepotu Bohinjskog jezera i divimo se paraglajderima koji lebde iznad njega. Nakon kraćeg odmora idemo dalje preko Kosijevog doma na Vogarju (1054 m) sve do Koče na Planini pri Jezeru (1453 m). Staza nije toliko iscpljujuća sama po sebi koliko nas muče sparina i težina ruksaka koja opterećuje naša leđa usporavajući gotovo svaki naš korak. Ovdje smo zbog fizičke iscpljenosti bili primorani zbrinuti jednu našu kolegicu iz Naftaplina koju ćemo drugi dan pokupiti. A nakon ručka mi ostali moramo dalje. Do Koče pri Triglavskih jezerih ima još dosta, ali pored nesvakidašnjih alpskih prirodnih ljepota i kravice koje nas lijeno pozdravljaju ništa nije tako teško kao što se čini u početku. Nakon skoro 6 sati hoda nešto se nazire u daljini. Ne, nije to fatamorgana, zaista vidimo Koču pri Triglavskih jezerih (1685 m). Tek se tu se otvara prava čarolija o kakvoj se može samo sanjati. Pored Dvojnog jezera prolazimo putem koji izgleda kao da prolazite kroz močvaru u nekom filmu o Hobbitu, a nadzire se bilje kakvo se valjda moglo vidjeti samo u Edenskom vrtu. Za ovo se zaista isplatilo malo više istegnuti koji mišić. Nakon večere popili smo pokoje pivo te promatrali kozoroge koji se veru po stijenama. Valjalo je što ranije leći u krevet jer je naš vodič Damir Gross najavio rani polazak u nove avanture.

Tek što je osvanulo predivno, na moje čuđenje i ne prehladno, alpsko jutro, a sunce je počelo pozdravljati sve koji koji su mu se našli na putu, mi smo već doručkovali prikupljajući energiju za nove pustolovine. U 7h smo bili spremni za polazak jer ipak je dug put pred nama. Hodajući bajkovitom dolinom Triglavskih jezera, na čelu s Borisom Lukačem iz HPD Kapela, susrećemo svisce koji nas pozdravljaju prodornim zvižducima kao neki dječačići koji dozivaju svoje prijatelje, samo puno glasnije. U kratkim odmorima uživamo u pogledu na smirujuća jezera i alpsko bilje nezemaljskih ljepota. Nakon 2 i pol sata hoda stižemo do najviše točke izleta – 2071 m, Zasavske koče na Prehodavcih. Sva sreća da se nitko nije sjetio da je to mnogima najviša točka na koju smo se do sad popeli, pa nije bilo potrebe za vađenjem zamke iz ruksaka, a naše guze su ostale zahvalne. 🙂 U podužem odmoru na ovoj „koči“ uživali smo u ručku, kavi i fotografiranju s kozorogom koji je vrlo rado prihatio ulogu glavnog manekena. Zatim je trebalo krenuti jer se moramo spustiti u Trentu na 624 m nadmorske visine, a to neće biti nimalo lako našim koljenima. Za otprilike 4 sata stižemo u Trentu, a usput smo pojeli nešto šumskih jagoda i borovnica te bandažirali dva koljena. Tad smo autobusom krenuli preko Vršića natrag prema Bohinjskom jezeru da pokupimo našu kolegicu iz Naftaplina te nastavili prema Zagrebu. Damir Gross nam je otkrio neke planove za još jedan atraktivni izlet koji planira za sljedeću godinu, tako da obrišite prašinu sa svojih kasice prasice i počnite štedjeti. A ni teretana vam ne bi bila na odmet. Ako sam vam pokrenula maštu, neka. To mi je i bila namjera. Detalje ćete saznati na vrijeme.

Odmorite mišiće i izlječite svoja koljena pa se vidimo na sljedećem izletu!

By Ona koja nosi ruksak veći od nje same 🙂

P.S. Fotografije s izleta možete vidjeti OVDJE.