27.11.2016. Lipa-Rog

Maglovito, tmurno i blago kišovito jutro nije omelo skupinicu Grafičaraca u namjeri da se prošeću od Čučerja do Planinarskog doma Lipa (i nazad, naravno). Pod vodstvom potpisnika ovih redaka i Barbare Mikšić oko 9 ujutro krenuli smo skliskom i blatnjavom stazom br. 29, što nas vodi kroz nekoliko slikovitih zaselaka i sada već ogoljelih voćnjaka, da bismo zatim zašli u jesensku tišinu šume. Ako ne računamo povremeno upadanje u doboko blato, bez većih problema nam je put promicao pod nogama. Zbog blata smo s vremena na vrijeme skretali s puta i uz njega se kretali kroz šumu. Na jednom mjestu je povratak na glavni put bio vrlo strm i sklizak, pa je postavljen provizorni gelender, koji se ipak pokazao nepotrebnim, jer je par metara dalje priključak na put bio znatno blaži. Na strmim padinama Roga u jednom trenutku smo ugledali dvije (neki tvrde tri) srne, koje su plaho odskakutale u sigurnost magle. Iako tmuran, cijeli ugođaj je bio vrlo zanimljiv, jer je odisao mistikom kasnojesenske uspavanosti prirode.
U toplini doma Lipa pridružile su nam se Vesna i Rajka, koje su se uspele stazom br. 28. Okrijepivši se ukusnom hranom i pićem te nakon razgovora s domarom i nekim poznanicima, krenuli smo natrag, ovoga puta svi zajedno putem br. 28. Strma šumska staza nakon nekog vremena izašla je na greben s kojeg se pružaju vidici, koji su, unatoč izmaglici, bili prekrasni. U dobrom raspoloženju zbog lijepog izleta i vrlo kvalitetno provedenog dana spustili smo se u Čučerje, nekoliko minuta prije dolaska autobusa (što je, naravno, bilo prethodno vrlo precizno izračunato).
Zapisao: Nikola Biliškov
Fotografije Nikola Biliškov